| (Gorski Vijenac 17. dio) |
| |
| Serdar Janko |
| |
s1237 | A meni je ona dodijala. |
s1238 | Svagda nosim rena uza sebe, |
s1239 | i trnovu dracu u optoku; |
s1240 | ali od nje nista bolje nije |
s1241 | no pas pruzit odzgor svrh haljinah. |
| |
| (Knez Janko lezi s knezom Roganom) |
| |
| Knez Janko |
| |
s1242 | Kako smrde ove poturice! |
s1243 | Opazas li ti stogod, Rogane? |
| |
| Knez Rogan |
| |
s1244 | Ka u zli cas, kneze, ne opazam! |
s1245 | Kad blizu njih sjedim u skupstinu, |
s1246 | ja nos drzim svagda u rukama ; |
s1247 | da ne drzim, ja bih se izbljuvao. |
s1248 | Pa sam s toga na kraj i uteka , |
s1249 | e blizu njih ne bih osvanuo. |
s1250 | Eto vidis kako smo daleko, |
s1251 | i opeta ona teska vonja |
s1252 | od nekrsti ovde zaudara. |
| |
| Mrtvo doba noci, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandusic govori kao na javi. |
| |
| Knez Rogan |
| |
s1253 | Koji su ti jadi, Mandusicu, |
s1254 | te se svu noc s nekim razgovaras? |
| |
| Knez Janko |
| |
s1255 | Ne, Rogane, nemoj ga buditi, |
s1256 | e on u san ka javi zbori; |
s1257 | e cemo ga stogod raspitati, |
s1258 | da se barem dobro ismijemo. |
| |
| Knez Janko |
| |
s1259 | Danu, Vuce, sto ono zborase |
s1260 | za nasega bana Milonjica? |
s1261 | Je li cegrst kakva medju vama? |
| |
| Vuk Mandusic |
| |
s1262 | Nije, brate, nista medju nama, |
s1263 | no mu nesto oko snahe zborim. |
| |
| Knez Janko |
| |
s1264 | A sto je to, kazi mi natajno! |
| |
| Vuk Mandusic |
| |
s1265 | Ljepsa mu je od vile bijele! |
s1266 | Nema puno osamnaest ljetah, |
s1267 | zivo mi je srce ponijela! |
| |
| Knez Janko |
| |
s1268 | Rasta ti je srce ponijela? |
| |
| Vuk Mandusic |
| |
s1269 | Ima rasta, rugas li se zbilja? |
s1270 | Rasta druge nema na svijetu! |
s1271 | Da nijesam s Banom Milonjicem |
s1272 | devetorostruko kumovao, |
s1273 | bih mu mladu snahu ugrabio, |
s1274 | pa s njom bjeza glavom po svijetu. |
| |
| Knez Janko |
| |
s1275 | Ne djetinji, kukala ti majka! |
s1276 | Zbilja ti je svu pamet popila. |
| |
| Vuk Mandusic |
| |
s1277 | Al' je djavo, ali su madjije, |
s1278 | ali nesto teze od oboje? |
s1279 | Kad je vidju da se smije mlada, |
s1280 | svijet mi se oko glave vrti. |
s1281 | Pa sve mogah s jadom pregoreti, |
s1282 | no me djavo jednu vecer nagna, |
s1283 | u kolibu nocih Milonjica. |
s1284 | Kad pred zoru, i noc je mjesecna, |
s1285 | vatra gori nasred sjenokosa, |
s1286 | a ona ti od nekuda dodje; |
s1287 | ukraj vatre sjede da se grije. |
s1288 | Cuje da svak spava u kolibe. |
s1289 | Tada ona vjenac rasplete, |
s1290 | pade kosa do nize pojasa; |
s1291 | poce kosu niz prsa cesljati, |
s1292 | a tankijem glasom naricati, |
s1293 | kako slavlja sa dubove grane. |
s1294 | Tuzi mlada djevera Andriju, |
s1295 | mila sina Milonjica Bana, |
s1296 | koji mu je lanih poginuo |
s1297 | od Turakah u Dugu krvavu. |
s1298 | Pa se snahi ne dao ostrici: |
s1299 | zalije mu snahin v'jenac bilo |
s1300 | nego glavu svog sina Andrije. |
s1301 | Tuzi mlada, za srce ujeda, |
s1302 | oci gore zivje od plamena, |
s1303 | celo joj je ljepse od mjeseca,- |
s1304 | i ja placem ka malo dijete. |
s1305 | Blago Andrij' dje je poginuo- |
s1306 | divne ga li oci oplakase, |
s1307 | divna li ga usta ozalise... |