Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 17. dio)
 
 Serdar Janko
 
s1237 A meni je ona dodijala.
s1238 Svagda nosim rena uza sebe,
s1239 i trnovu dracu u optoku;
s1240 ali od nje nista bolje nije
s1241 no pas pruzit odzgor svrh haljinah.
 
 (Knez Janko lezi s knezom Roganom)
 
 Knez Janko
 
s1242 Kako smrde ove poturice!
s1243 Opazas li ti stogod, Rogane?
 
 Knez Rogan
 
s1244 Ka u zli cas, kneze, ne opazam!
s1245 Kad blizu njih sjedim u skupstinu,
s1246 ja nos drzim svagda u rukama ;
s1247 da ne drzim, ja bih se izbljuvao.
s1248 Pa sam s toga na kraj i uteka ,
s1249 e blizu njih ne bih osvanuo.
s1250 Eto vidis kako smo daleko,
s1251 i opeta ona teska vonja
s1252 od nekrsti ovde zaudara.
 
 Mrtvo doba noci, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandusic govori kao na javi.
 
 Knez Rogan
 
s1253 Koji su ti jadi, Mandusicu,
s1254 te se svu noc s nekim razgovaras?
 
 Knez Janko
 
s1255 Ne, Rogane, nemoj ga buditi,
s1256 e on u san ka javi zbori;
s1257 e cemo ga stogod raspitati,
s1258 da se barem dobro ismijemo.
 
 Knez Janko
 
s1259 Danu, Vuce, sto ono zborase
s1260 za nasega bana Milonjica?
s1261 Je li cegrst kakva medju vama?
 
 Vuk Mandusic
 
s1262 Nije, brate, nista medju nama,
s1263 no mu nesto oko snahe zborim.
 
 Knez Janko
 
s1264 A sto je to, kazi mi natajno!
 
 Vuk Mandusic
 
s1265 Ljepsa mu je od vile bijele!
s1266 Nema puno osamnaest ljetah,
s1267 zivo mi je srce ponijela!
 
 Knez Janko
 
s1268 Rasta ti je srce ponijela?
 
 Vuk Mandusic
 
s1269 Ima rasta, rugas li se zbilja?
s1270 Rasta druge nema na svijetu!
s1271 Da nijesam s Banom Milonjicem
s1272 devetorostruko kumovao,
s1273 bih mu mladu snahu ugrabio,
s1274 pa s njom bjeza glavom po svijetu.
 
 Knez Janko
 
s1275 Ne djetinji, kukala ti majka!
s1276 Zbilja ti je svu pamet popila.
 
 Vuk Mandusic
 
s1277 Al' je djavo, ali su madjije,
s1278 ali nesto teze od oboje?
s1279 Kad je vidju da se smije mlada,
s1280 svijet mi se oko glave vrti.
s1281 Pa sve mogah s jadom pregoreti,
s1282 no me djavo jednu vecer nagna,
s1283 u kolibu nocih Milonjica.
s1284 Kad pred zoru, i noc je mjesecna,
s1285 vatra gori nasred sjenokosa,
s1286 a ona ti od nekuda dodje;
s1287 ukraj vatre sjede da se grije.
s1288 Cuje da svak spava u kolibe.
s1289 Tada ona vjenac rasplete,
s1290 pade kosa do nize pojasa;
s1291 poce kosu niz prsa cesljati,
s1292 a tankijem glasom naricati,
s1293 kako slavlja sa dubove grane.
s1294 Tuzi mlada djevera Andriju,
s1295 mila sina Milonjica Bana,
s1296 koji mu je lanih poginuo
s1297 od Turakah u Dugu krvavu.
s1298 Pa se snahi ne dao ostrici:
s1299 zalije mu snahin v'jenac bilo
s1300 nego glavu svog sina Andrije.
s1301 Tuzi mlada, za srce ujeda,
s1302 oci gore zivje od plamena,
s1303 celo joj je ljepse od mjeseca,-
s1304 i ja placem ka malo dijete.
s1305 Blago Andrij' dje je poginuo-
s1306 divne ga li oci oplakase,
s1307 divna li ga usta ozalise...