| | (Gorski Vijenac 18. dio) |
| | |
| | Knez Rogan (sapti knezu Janku) |
| | |
| | Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se nije sto izbleja. |
| | |
| | Zora je; bude se i dizu. |
| | |
| | Obrad |
| | |
| s1308 | Da vi pricam sto mi se prisnilo. |
| s1309 | Naroda se bjese mnogo diglo, |
| s1310 | kao nekud krste da nosimo; |
| s1311 | sunce pece da oci iskoce, |
| s1312 | i tvrdja je kudijen idemo. |
| s1313 | Dok sidemo ka na ovo polje, |
| s1314 | pocinemo pod jednu jabuku, |
| s1315 | ispod koje i potosic vrase. |
| s1316 | Svi se u hlad pod njom sabijemo, |
| s1317 | uberemo zrelijeh jabukah, |
| s1318 | kao cukar svaka bjese slatka; |
| s1319 | pop ocita pod njom evandjelje. |
| s1320 | U to doba pet Martinovicah |
| s1321 | digose se jedan za drugijem |
| s1322 | i za njima tri cetiri druga. |
| s1323 | Sav ih narod gleda kad odose; |
| s1324 | a oni ti stube, te uz crkvu: |
| s1325 | na oltar se od crkve popese |
| s1326 | i na njemu krst zlatni metnuse. |
| s1327 | Krst zasija ka na gori sunce, |
| s1328 | i sav narod na noge ustade, |
| s1329 | casnome se krstu poklonise. |
| s1330 | U tome se razbudih od straha. |
| | |
| | Vuk Micunovic (lezi zajedno sa serdarom Jankom) |
| | |
| s1331 | Srecan bio, divno li si snio! |
| s1332 | Na cudo sam i ja na san bio |
| s1333 | braneci se od nekijeh pasah, |
| s1334 | i pet sest sam macem presjekao. |
| s1335 | Da sam djegod u cetu krenuo, |
| s1336 | doista se bih pokla s Turcima. |
| | |
| | Serdar Janko |
| | |
| s1337 | Ja sam nocas bio u svatove |
| s1338 | i sa bulom zenio Bogdana; |
| s1339 | u crkvu je nasu pokrstismo, |
| s1340 | pokrstismo, pa ih privjencasmo. |
| | |
| | Turci jedan za drugijem svi odose, ljuto sjetni. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s1341 | Ja sam Ozra nocas na san gleda. |
| s1342 | Bjesmo posli dvjesta Ozrinicah, |
| s1343 | i toliko pocerali konjah, |
| s1344 | da uzmemo punje arandjelsko. |
| s1345 | I vrati se s picem iz Kotora. |
| s1346 | Poju ljudi, gadju iz pusakah. |
| s1347 | Kad dodjosmo navrh Potocinah, |
| s1348 | ali sjede oko trista drugah; |
| s1349 | na svakoga zelena dolama, |
| s1350 | na svakome toke i oruzje. |
| s1351 | Pomislimo: ko ce ono biti? |
| s1352 | Kakvi gosti?-Nije im vrijeme. |
| s1353 | Kad ali je ono stari Ozro |
| s1354 | i birani za njim Ozrinici. |
| s1355 | ( nije od njih ni jednoga ziva ) |
| s1356 | Puce na nas svake grdne jade |
| s1357 | sto u Cevu crkvu ne gradimo |
| s1358 | Arandjelu, da ni svud pomaga. |
| s1359 | Ondena se malo ne poklasmo, |
| s1360 | i sad drktim od njegova straha! |
| | |
| | Vukota Mrvaljevic |
| | |
| s1361 | Ja po svu noc prtljam i snijevam; |
| s1362 | dok se dignem, ja sve zaboravim. |
| | |
| | Knez Bajko je sjetan, i Vuk Mandusic; oni dva ne hoce nista da pricaju. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1363 | Kneze Bajko, ti si nesto sjetan? |
| s1364 | Sto ce biti, to ne moze proci, |
| s1365 | nego pricaj, da i nije milo. |
| | |
| | Knez Bajko |
| | |
| s1366 | Hocu, kneze, sve mi jedno biva. |
| s1367 | Ja sam nocas grdan san vidio: |
| s1368 | sve oruzje svoje u komate. |
| s1369 | Bez zla mi se obici ne moze |
| s1370 | i bez neke bratske pogibije, |
| s1371 | jer kad god sam takvi san gledao, |
| s1372 | pripravlja sam sto mrcu trebuje. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1373 | Mandusicu, sto si neveseo? |
| s1374 | Sto ne pricas sto si nocas snio? |
| | |
| | Vuk Mandusic |
| | |
| s1375 | Ni sto snio ni pricat umijem, |
| s1376 | no sam svu noc kao zaklan spava. |