| (Gorski Vijenac 34. dio) |
| |
| Djace |
| |
s2548 | Slusaj, djedo, da ti nesto kazem. |
s2549 | Kad su prva zvona zazvonila, |
s2550 | diga sam se da idem u crkvu, |
s2551 | ali jeku necesovu cujem, |
s2552 | te ja steci brze nakraj polja. |
s2553 | Iako je lijepo vrijeme, |
s2554 | misljah skace voda u Ponoru. |
s2555 | Kad prisjedoh malo ukraj polja |
s2556 | ali nije ono sto ja misljah, |
s2557 | no to brdo na kraj polja jeci |
s2558 | kako da ce prsnut u oblake. |
s2559 | Puske grme, nebesa se lome, |
s2560 | fiska stoji mlade ubojnike! |
s2561 | Te ja brze bolje preko polja. |
s2562 | Kada dodji pri Djinovu brdu, |
s2563 | a' u brdo nigdje nista nema, |
s2564 | no se negdje boj krvavi bije, |
s2565 | pa odzivom brdo uzjecalo. |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2566 | Muc' budalo, da li Bozic nije? |
s2567 | vec je troje pojelo pjevacah: |
s2568 | sada puske najvise pucaju, |
s2569 | a to brdo ka suplja tikvina, |
s2570 | pa glasove hvata odsvakuda. |
s2571 | Veca za dugo i ne treba nista, |
s2572 | no ponavlja ono sto dje cuje |
s2573 | kao jedna prekomorska tica. |
| |
| Djace |
| |
s2574 | Nije, djedo, tako mi rozdestva, |
s2575 | no nekakav pokolj, te veliki; |
s2576 | Od miline uru sam slusao! |
s2577 | Dim je crni lega nad Bajice |
s2578 | ka najgusci oblak o jeseni. |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2579 | Hajd' otolen, sto kojesta drobis! |
s2580 | Dim na Bozic, velikoga cuda! |
s2581 | Kako ce se svenarodnja zertva |
s2582 | bez oblakah dima uciniti? |
| |
| Cuje se grmljava pusakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo hata i izidje u polje. Kad eto niz polje pet sest stotinah ljudih: On potrci konja i brze zapitovati. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2583 | Pricajte mi sto je tamo bilo: |
s2584 | al' ste vuci ali ste lisice? |
| |
| Vojvoda Batric |
| |
s2585 | Veseli su glasi, gospodare, |
s2586 | klanjamo se Bogu i Bozicu. |
s2587 | Najpridje ti Bozic cestitamo, |
s2588 | cestitamo Bozic Gori Crnoj! |
s2589 | Mi pet bratah pet Martinovicah |
s2590 | i tri tvoje sluge najvjernije |
s2591 | sa sokolom Borilovic - Vukom |
s2592 | poklasmo se sinoc sa Turcima. |
s2593 | U pomoc nam ko god cu pritece, |
s2594 | sakupi se vojske kao vode. |
s2595 | I sto cu ti duljiti pricanje? |
s2596 | Koliko je ravnoga Cetinja, |
s2597 | ne utece oka ni svjedoka, |
s2598 | ni da kaze kako im je bilo, |
s2599 | te pod sablju svoju ne metnusmo |
s2600 | koji ni se ne kce pokrstiti; |
s2601 | Koji li se pokloni Bozicu, |
s2602 | prekrsti se krstom hristijanskijem, |
s2603 | uzesmo ga za svojega brata. |
s2604 | Kuce Turske ognjem izgorijesmo, |
s2605 | da se ne zna ni stana ni traga |
s2606 | od nevjerna domacega vraga. |
s2607 | Iz Cetinja u Djeklic podjosmo. |
s2608 | Djeklicki se razbjezase Turci |
s2609 | malo koga od njih posjekosmo |
s2610 | ma njihove kuce popalismo; |
s2611 | od meceta i turske dzamije |
s2612 | napravismo prokletu gomilu, |
s2613 | neka stoji za uklin narodu. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2614 | Blago meni, moji sokolovi, |
s2615 | blago meni, junacka svobodo! |
s2616 | Jutros si mi divno voskresnula |
s2617 | iz grobovah nasijeh djedova! |
| |
| Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su poceli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajuci i puskama veselje cineci. Kada dodjose blizu crkve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jost jedan kaludjer, koji drzase sveti cutir u ruke. |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2618 | Ja ne vidi, nego cujem dosta. |
s2619 | Hajte, braco, te se pricescujte |
s2620 | bez priprave i bez ispov'jesti, |
s2621 | a ja micem sve na moju dusu. |
| |
| Pristupaju i pricescuju se koji ne bjese ruca. Posto se pricestise, navrcese peciva i pocese kolo voditi. A Vladika uljeze u kucu i uvede sa sobom pet Martinovicah, Vuka Borilovica i tri njegove sluge za njima uljegose. Peku se peciva, igraju se momcad svake igre i kolo poje. |