|
|
|
Up
Autor: Branko Copic
Naslov: Mala Moja iz Bosanske Krupe
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sisao do grada,
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, djecacke uspomene glupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga djaka,
svjetlokosog i ociju plavih,
u oklopu novih opanaka?
Kako zija u izloge skupe,
mala moja iz Bosanske Krupe.
Naisla si kao lak oblacak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i ocinstvo,
kako mi se zovu ukucani.
Iznevjerih poput sablje tupe,
mala moja iz Bosanske Krupe.
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala.
Modra Una u proljetne noci
tvoje mi je ime saputala.
Lebdila si ispred djacke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe.
Brzo minu nase djakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sacuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjecanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe?
Sad je kasno, vec mi kosa sijedi.
Gledam Unu, cuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe vise nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
|
|
|