|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i Musa kesedzija
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Musa kesedzija (II)
Manu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovnja je pola presjekao,
Pa on pita Novaka kovaca:
"Oj Boga ti, Novace kovacu,
"Jesi l' i kad bolju sakovao?"
Veli njemu Novace kovacu:
"Oj Boga mi, Kraljevicu Marko!
"Jesam jednu bolju sakovao,
"Bolju sablju, a boljem junaku:
"Kad s' odvrze Musa u primorje,
"Sto sam njemu sablju sakovao,
"Kad udari njome po nakovnju,
"Ni trupina zdrava ne ostade."
Razljuti se Kraljevicu Marko,
Pa govori Novaku kovacu:
"Pruzi ruku, Novace kovacu!
"Pruzi ruku, da ti sablju platim."
Prevari se, ujede ga guja,
Prevari se, pruzi desnu ruku,
Manu sabljom Kraljevicu Marko,
Ods'jece mu ruku do ramena:
"Eto sada, Novace kovacu!
"Da ne kujes ni bolje ai gore;
"A naj tebe stotinu dukata,
"Te se rani za zivota tvoga."
Dade njemu stotinu dukata,
Pak posjede Sarca od mejdana,
Ode pravo u primorje ravno,
Sve se skita, a za Musu pita.
Jedno jutro bjese poranio
Uz Klisuru tvrda Kacanika,
Al' eto ti Muse kesedzije,
Na vrancicu noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Docekuje u bijele ruke.
Kad se jedan drugom prikucise,
Rece Marko Musi kesedziji:
"Deli Musa, uklon' mi se s puta,
"Il' s' ukloni, il' mi se pokloni."
Al' govori Musa Arbanasa:
"Prodji, Marko, ne zameci kavge,
"Il' odjasi, da pijemo vino;
"A ja ti se ukloniti ne cu
"Ako t' i jest rodila kraljica
"Na cardaku na meku duseku,
"U cistu te svilu zavijala,
"A zlacenom zicom povijala,
"Odranila medom i secerom;
"A mene je ljuta Arnautka
"Kod ovaca na ploci studenoj,
"U crnu me struku zavijala,
"A kupinom lozom povijala,
"Odranila skrobom ovsenl\jem;
"I jos me je cesto zaklinjala,
"Da se nikom ne uklonjam s puta."
Kad to zacu od Prilipa Marko,
On tad' pusca svoje bojno koplje
Svome Sarcu izmedju usiju
Deli-Musi u prsi junacke,
Na topuz ga Musa docekao,
Preko sebe koplje preturio,
Pak poteze svoje bojno koplje,
Da udari Kraljevica Marka,
Na topuz ga Marko docekao,
Prebio ga na tri polovine.
Potegose sablje okovane,
Jedan drugom juris ucinise:
Manu sabljom Kraljevicu Marko,
Deli Musa buzdovan podbaci,
Prebi mu je u tri polovine,
Pak poteze svoju sablju naglo,
Da udari Marka Kraljevica,
Al' podbaci topuzinu Marko,
I izbi mu sablju iz balcaka.
Potegose perne buzdovane,
Stadose se njima udarati;
Buzdovan'ma pera oblomise,
Bacise ih u zelenu travu,
Od dobrijeh konja odskocise,
Scepase se u kosti junacke
I pognase po zelenoj travi.
Namjeri se junak na junaka,
Deli Musa na Kraljica Marka;
Niti moze da obori Marka,
Nit' se dade Musa oboriti.
Nosise se ljetni dan do podne;
Musu b'jela pjena popadnula,
Kraljevica b'jela i krvava.
Progovara Musa kesedzija:
"Mani, Marko, jali da omanem."
Omahuje Kraljevicu Marko,
Al' ne moze nista da ucini,
Tad' omanu Musa kesedzija,
Ud'ri Marka u zelenu travu,
Pak mu sjeda na prsi junacke.
Al' procvilje Kraljevicu Marko:
"Dje si danas, posestrimo vilo?
"Dje si danas? nidje te ne bilo!
"Eda si se krivo zaklinjala,
"Djegodj mene do nevolje bude,
"Da ces mene biti u nevolji?"
Javi mu se iz oblaka vila:
"\Za sto brate, Kraljevicu Marko!
"Jesam li ti, bolan, govorila,
"Da ne cinis u nedjelju kavge?
"\Sramota je dvome na jednoga;
"Dje su tebe guje iz potaje?"
Gleda u Musa brdu i oblaku,
Otkud ono vila progovara;
Mace Marko noze iz potaje,
Te raspori Musu kesedziju
Od uckura do bijela grla;
Mrtav Musa pritisnuo Marka,
I jedva se iskopao Marko.
A kad stade Marko premetati,
Al' u Musi tri srca junacka,
Troja rebra jedna po drugijem;
Jedno mu se srce umorilo,
A drugo se jako razigralo,
Na trecemu ljuta guja spava;
Kada se je guja probudila,
Mrtav Musa po ledini skace,
Jos je Marku guja govorila:
"Moli Boga, Kraljevicu Marko!
"Dje se nisam probudila bila
"Dok je Musa u zivotu bio,
"Od tebe bi trista jada bilo."
Kad to vidje Kraljevicu Marko,
Proli suze niz bijelo lice:
"Jaoh mene do Boga miloga!
"Dje pogubih od sebe boljega."
Pa on Musi odsijece glavu,
I baci je Sarcu u zobnicu,
Odnese je bijelu Stambolu;
Kad je baci pred cara cestitog,
Car je od stra' na noge skocio,
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Ne boj mi se, care gospodine!
"Kako bi ga ziva docekao,
"Kad od mrtve glave poigravas?"
Car mu dade tri tovara blaga.
Ode Marko bijelu Prilipu,
Osta Musa uvrh Kacanika.
|
|
|