|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic ukida svadbarinu
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic ukida svadbarinu (I)
Poranio Kraljevicu Marko,
Poranio niz Kosovo ravno,
Kad je bio na vodi Servani,
Sukobi ga Kosovka devojka,
Bozju pomoc naziva joj Marko:
"Bozja pomoc, Kosovko devojko!"
Devojka se do zemlje poklanja:
"\Zdravo da si, delijo neznana!"
Al' joj Marko poce besediti:
"Draga sestro, Kosovko devojko!
"Lepa ti si, seko, mladja bila!
"Krasna ti si stasa i uzrasta!
"Rumenila, gospodska pogleda!
"Al' te, seko, kosa pokvarila;
"Jer si tako, seko, osedila?
"\S kog' si mlada srecu izgubila?
"Il" sa sebe, il' sa svoje majke,
"Ili sa svog stara roditelja?"
Proli suze Kosovka devojka,
Pa govori Kraljevicu Marku:
"Dragi brato, delijo neznana!
"\S' sebe srecu izgubila nisam,
"Ni sa sebe, ni sa svoje majke,
"Ni sa svoga stara roditelja;
"Vec sam jadna srecu izgubila:
"Evo ima devet godin' dana,
"Kako dodje Arap prekomorac,
"Pa od cara Kosovo zakupi,
"I nametnu zulum na Kosovo:
"Kosovo ga i poji i rani;
"Pa je drugi zulum nametnuo:
"Ko s' udaje, trideset dukata;
"Ko se zeni, tridest i cetiri;
"Koji ima, te toliko dade,
"Taj se junak moze ozeniti
"I devojka mlada udomiti;
"A u mene braca siromasna,
"Nema blaga, da Arapu dadu,
"U tome sam jadna zaostala,
"Te se nisam mlada udomila;
"\Sa toga sam srecu izgubila.
"Pa jos za to ne bi ni zalila,
"Sto vam s' ne da mladim udavati,
"I junakom mladim ozeniti;
"Nego evo i vece nevolje,
"Jos je veci zulum nametnuo:
"Na noc iste mladu i devojku,
"Pa devojku Arapine ljubi,
"A nevestu sluge Arapove;
"Obredi se sve Kosovo redom,
"Davase mu mlade i devojke,
"Evo meni tuznoj redak dodje,
"Da dovece idem Arapinu,
"Da mu nocas, jadna, budem ljuba,
"Pa ja mislim i razmisljam misli:
"Mili Boze, sto cu i kako cu?
"Il' cu jadna u vodu skociti,
"Ili cu se mlada obesiti:
"Volim, brate, izgubiti glavu,
"Neg' ljubiti svoj zemlji dusmana."
Al' besedi Kraljevicu Marko:
"Draga sestro Kosovko devojko!
"Ne sali se, u vodu ne skaci,
"Nemoj sebi smrti uciniti,
"Nemoj, seko, duse ogresiti!
"Vec mi kazi Arapove dvore,
"Gdi su dvori Arapina crna?
"Imam reci besediti s njime."
Devojka mu poce besediti;
"Dragi brato, neznana delijo!
"A sto pitas Arapove dvore?
"Sto i pitas? ostali mu pusti!
"Moze da si nasao devojku,
"Pak mu ides, nosis svadbarinu;
"A mozda si jedinac u majke,
"Pa ces, brate, tamo poginuti,
"Pa sto ce ti samorana majka?"
Marko s' masi rukom u dzepove,
Te izvadi trideset dukata,
Pa i daje Kosovki devojki:
"Na ti, seko, trideset dukata,
"Pak ti idi svome belom dvoru,
"Pak se rani, dok ti s' sreca javi:
"\Samo kazi Arapove dvore,
"Ja cu platit' svadbarinu za te.
"\Zasto bi me Arap pogubio,
"Kad ja imam, sestro, dosta blaga,
"Mog'o b' platit' sve Kosovo ravno,
"Kamo l' ne bi za se svadbarinu?"
Devojka mu poce besediti:
"Nisu dvori, vec satori pusti.
"Pogledajde dole niz Kosovo
"Gdi se onaj svilen barjak vije,
"Onde j' sator crnog Arapina,
"Oko njega zelena avlija,
"\Sva avlija glavam' nakicena:
"Evo nema jos nedelja dana,
"Kako j' proklet' Arap isekao
"\Sedamdeset i sedam junaka,
"Kosovaca tuzni djuvegija;
"Arap ima cetrdeset slugu,
"Sto cuvaju strazu oko njega."
A kad Marko saslusao reci,
Krenu Sarca, ode niz Kosovo,
Dobra Sarca vrlo rasrdio,
Iz kopita ziva vatra seva,
Iz nozdrva modar plamen lize;
Srdit Marko jezdi niz Kosovo,
Roni suze niz junacko lice,
A kroz suze gnjevno progovara:
"Oj davori, ti Kosovo ravno!
"Sta si danas docekalo tuzno,
"Posle naseg kneza cestitoga,
"Da Arapi sad po tebi sude!
"Ja sramote podneti ne mogu,
"Ni zalosti velike trpiti,
"Da Arapi taki zulum cine
"I da ljube mlade i devojke.
"Danas cu vas, braco, osvetiti,
"Osvetiti, ili poginuti."
|
|
|