|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic ukida svadbarinu
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic ukida svadbarinu (II)
Ode Marko pravo pod satore,
Ugleda ga Arapova straza,
Pa kazuje crnu Arapinu:
"Gospodine, Arap-prekomorce!
"Cudan junak jezdi niz Kosovo
"Na vitezu konju sarenome,
"Dobra konja vrlo rasrdio,
"Iz kopita ziva vatra seva,
"Iz nozdrva modar plamen lize;
"Oce junak na nas udariti."
Al' besedi Arapine crni:
"Deco moja, cetrdeset slugu!
"Ne sme junak na nas udariti,
"Valja da je nasao devojku,
"Pa nam ide, nosi svadbarinu,
"Zao mu je, sto ce dati blago,
"\Sa toga se vrlo rasrdio;
"Vec izid'te pred nasu avliju,
"Pa junaka docekajte lepo,
"Pred njime se smerno poklonite,
"Pod njim dobra konja privatite,
"Primite mu kolja i oruzje,
"Pustite ga meni pod satore,
"Ne cu blaga, uzecu mu glavu,
"Da dobijem konja prema sebe."
Ispadose Arapove sluge,
Da pod Markom dobra konja prime,
A kad blizu ugledase Marka,
Ne smedose pred Marka izici;
Beze sluge pod sator Arapu,
Pa se kriju za Arapa sluge,
Pokrivaju sablje japundzeti,
Da im Marko ne vidi sabalja.
I sam Marko u avliju udje,
Pred satorom odsednuo Sarca,
Svome Sarcu tako besedio:
"Odaj, Saro, i sam po avliji,
"A ja idem pod sator Arapu,
"Naodi se satoru na vrati,
"Ako b' meni do nevolje bilo."
Pak se Marko pod satora sece,
Arap sedi, pije vino ladno,
Sluzi mu ga mlada i devojka;
Bozju pomoc nazivao Marko:
"Bozja pomoc, dragi gospodine!"
Arap njemu lepse odgovara:
"\Zdrav, junace, delijo neznana!
"Od' junace, da pijemo vina,
"Pa mi kazi, sto si mi dosao."
Al' besedi Kraljevicu Marko:
"Nemam kade s tobom piti vina;
"A dobro sam do tebe dosao,
"Vrlo dobro, bolje bit' ne moze.
"Ja isprosi lepotu devojku,
"Ostase mi na drumu svatovi,
"Dosao sam, don'o svadbarinu,
"Da dam blago, da vodim devojku,
"Da mi niko na puta ne stane;
"Kazi meni, sto je svadbarine?"
Arap lepo Marku progovara:
"Ta ti za to i odavno znades:
"Ko s' udaje, trideset dukata;
"Ko se zeni, tridest i cetiri;
"Ti se vidis junak od mejdana,
"Nije kvara da stotinu dades!"
Marko s' masi rukom u dzepove,
Pred Arapa tri dukata baci:
"Veruj meni, vise nemam blaga,
"Vec kad bi me teo pricekati,
"Dok se vratim s lepotom devojkom,
"Tamo ce me darivati lepo,
"\Sve cu tebi pokloniti dare,
"Tebi dare, a meni devojka."
Ciknu Arap kao zmija ljuta:
"U men', kurvo veresije nema!
"Ne das blaga, sa mnom se podsmevas;"
Pa potrze teska buzdovana,
Te udara Kraljevica Marka,
Udari ga tri cetiri puta.
Nasmeja se Kraljevicu Marko.
ťO junace, Arapine crni!
"Il' se salis, il' od zbilje bijes?"
Cici Arap, kao zmija ljuta:
"Ne salim se, vec od zbilje bijem."
Ali Marko poce besediti:
"A ja mislim, da se salis, tuzan;
"A kad, more, ti od zbilje bijes,
"I ja imam nesto buzdovana,
"Da te kucnem tri cetiri puta;
"Koliko si mene udario,
"Toliko cu tebe udariti,
"Pa cem' onda na polje izici
"I iz nova mejdan zapoces."
Trze Marko buzdovana svoga,
Pak udari Arapina crna,
Kako ga je lako udario,
Iskide mu iz ramena glavu!
Nasmeja se Kraljevicu Marko:
"Boze mili. na svem' tebi vala,
"Kad brz' ode sa junaka glava!
"Kan' da nije na njemu ni bila!"
Trze Marko sablju od pojasa,
Pak zaredi Arapove sluge,
Isece mu cetrdeset slugu,
A cetiri ne kte pogubiti,
Vec i Marko ostavi za pravdu,
Koj' ce svakom pravo kazivati,
Kako j' bilo Arapu i Marku,
Sve s avlije poskidao t tave,
Pa je glave saranio lepo,
Da j' ne kljuju orli i gavrani,
Pa avliju pustu nakitio,
Nakiti je Arapskim glavama;
Arapovo blago pokupio;
A cetiri sluge Arapove,
Koje nije teo pogubiti,
Opravi i po Kosovu Marko,
Opravi i na cetiri strane,
Te telale po Kosovu sluge:
"Gdi devojka ima za udaju,
"Neka trazi sebi gospodara,
"Nek s' udaje, dok je za mladosti;
"A gdi junak ima za zenidbu,
"Nek se zeni, neka ljubu trazi;
"Od sad vise nema svadbarine.
"Marko za sve svadbarinu plati."
Sve povika, malo i veliko:
"Bog da zivi Kraljevica Marka!
"Koji zemlju od zla izbavio,
"Koji satr zemlji zulumcara;
"Prosta m' bila i dusa i telo!"
|
|
|