|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Radul-beg i Bugarski kralj Sisman
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Radul-beg i Bugarski kralj Sisman
Mili Boze, na svemu ti vala!
Dvije su se zavadile guje,
Dvije guje, dva brata rodjena:
Zavadi se bego Radul-bego
Sa Mircetom bratom rodjenijem;
Da oko sta, vece ni oko sta,
Oko puste zemlje Karavlaske,
Karavlaske i Karabogdanske:
Mirko iste zemlje starjesinstvo,
A ne da mu bego Radul-bego,
Vec uvati Mircetu vojvodu,
Te ga baci na dno u tavnkcu,
Kljuce baci u tiho Dunavo.
Kako baci kljuce u Dunavo,
Tako beze brata zaboravi.
No Mirceti Bog i sreca dala,
U Radula dobra ljuba bjese,
Zao snasi milosna djevera,
Nocom pusti ronce i ribare,
Te izvadi kljuce od tavnice,
Pa ogleda milosna djevera,
Nosi njemu tanke preobuke,
I rani ga ljebom bijelijem
A napaja vinom crvenijem.
Tako stade za tri godinice,
Kad nastade godina cetvrta,
Knjigu pise kralju Sismanine,
Od Trnova od zemlje Bugarske,
Te je silje begu Radul-begu:
"O cu li me, bego Radul-bego!
"Evo mi se musko cedo nadje,
"No te kumim Bogom istinijem
"I nasijem svetijem Jovanom,
"Dodji mene ka Trnovu gradu,
"Te mi krstis u besici sina,
"Nek smo, bego, glavni prijatelji!"
Knjiga dodje begu Radul-begu,
A kad bego knjigu proucio,
Ud'rise mu suze od ociju,
Na um pade begu Radul-begu,
Dje ce njega kralju prevariti,
Na nevjeri sama pogubiti,
Pak dozivlje ljubu Andjeliju,
Ode snjome bego govoriti:
"O cu li me, moja vjerna ljubo!
"Evo mene sitna knjiga stize
"Od Sismana iz zemlje Bugarske,
"Kralj me zove, da mu krstim sina,
"No ja vidim, dje je prijevara,
"Dje ce kralje mene da prevari
"I na vjeri mene da pogubi,
"Da mi otme zemlje i gradove
"I zarobi tebe za ljubovcu;
"No me svjetuj, moja vjerna ljubo!"
Zenska strana mudro progovara:
"Gospodaru, bego Radul-bego!
"Dje su zene ljude svjetovale?
"Sto l' cu i ja tebe svjetovati,
"Kad eno ti svjeta u tavnici,
"Brata tvoga, a djevera moga,
"Gospodara Mirka vojevode?
"On ce tebe mudro svjetovati."
Al' govori bego Radul-bego:
"Muci ljubo, mukom umuknula!
"Jer pominjes Mircetu vojvodu?
"I kosti su njemu istrunule."
Kad to zacu ljuba Radulova,
Ona ode na tavnicka vrata,
Te izvede Mircetu vojvodu,
Odvede ga u bijele dvore,
Pa dobavi mlada berberina,
Te obrija Mircetu vojvodu,
Obuce mu gospodsko od'jelo,
Ode snjime begu na cardake.
Kad ga vidje bego Radul-bego,
Pred njime je na noge skocio,
Ruke siri, te g' u lice ljubi,
A pita ga za junacko zdravlje:
"Jesi li mi, brate, u zivotu?"
Progovara Mirceta vojvoda:
"Jesam, brate, ali u rdjavu:
"Ubila me rdja od tavnice,
"Jedva nosim u kostima dusu."
Ode mu se bego tugovati,
Sta mu pise kralju Bugarine:
"No cu li me, moj brate Mirceta!
"\Svjetuj mene i nauci, brate,
"Hocu l' ici gradu Trnovome
"I povesti trista Ugricica?"
Al' mu veli Mirceta vojvoda:
"O moj brate, bego Radul-bego!
"Sto ce tebe trista Ugricica,
"Tek da bude trista udovica;
"No jesu l' nam nase stare sluge?
"Jeli djegodj Srbe Radosave?
"Jeli saime Pijanica Djuro?
"\Sluzi l' joste Grcicu Manojlo?"
Al' govori bego Radul-bego:
"Jesu nama u zivotu sluge:
"Doma nam je Grcicu Manojlo
"I sa njime Pijanica Djuro;
"Nema ovdje Srba Radosava,
"Vec ga kazu u Vidinu gradu."
Ali veli Mirceta vojvoda:
"Pisi knjigu Srbu Radosavu,
"Nek te ceka na vodi Bosuti,
"A ti uzmi dvije vjerne sluge,
"Pak ti idi gradu Trnovome,
"Ne plasi se kralja Sismanina:
"Ako stane rujno piti vino,
"Pice za te Pijanica Djuro;
"Ako l' odu Grcki govoriti,
"Govorice Grcicu Manojlo;
"Ako l' bude mejdan dijeliti,
"Dijelice Srbe Radosave."
Kad to zacu bego Radul-bego,
Knjigu posla Srbu Radosavu,
Da ga ceka na vodi Bosuti,
A on ode s dvije vjerne sluge;
Taman bjese na vodu studenu,
Al' eto ti Srba Radosara,
Snjim se bego u lice poljubi,
Rade bega u skut i u ruku,
Pa odose Trnovome gradu.
Lijepo ih docekao kralju:
Konje vodi u ahare donje,
Bega vodi na gornje cardake,
Za gotovu sovru zasjedose.
Pise vino za nedjelju dana,
S kraljem pije dvanaest ridzala,
A sa begom cigle do tri sluge.
Cesto gleda beze Radul:beze,
Cesto gleda u bijele dvore,
Hoce li mu kumce donijeti;
Al' da vidis kralja Sismanina,
Dje donese jednu kupu vina,
Kupa, kazu, od dvanaest oka,
Nazdravi je begu Radul-begu,
Beg je dade Pijanici Djuru,
Djuro popi, nista ne osjeti.
Kad to vidje kralje Bugarine,
On otide grcki govoriti,
Da pogubi bega Radul-bega
I njegove do tri vjerne sluge;
No Manojlo Grcki razabrao,
Pa podviknu Srba Radosava:
"\Zar ne vidis, dje smo izginuli?"
A kad zacu Srbe Radosave,
On potrze maca zelenoga,
Te pogubi kralja Sismanina,
Oko njega dvanaest ridzala,
Trnovo mu poharase grada,
Iz riznice pokupise blago,
Odvedose konje i sokole,
Otidose ka Bukrestu gradu.
Tesko bratu jednom bez drugoga!
|
|
|