|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Todora od Stalaca
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Todora od Stalaca (I)
Sede Todor za veceru s majkom
U Stalacu gradu bijelome
U svojemu dvoru gospodskome,
Veceraju, piju vino ladno;
Stade mati suze prosipati,
Svome sinu poce besediti:
"O Todore, moje cedo drago!
"Vec sam, sine, vrlo ostarila,
"Ostarila i onemocala,
"Ne mogu ti poslovati, sine,
"Ni po belu dvoru posrtati,
"Niti tvoje goste privatati.
"Vec prosipaj riznicu i blago,
"Te ti prosi gospodju devojku,
"Tebe ljubu, a mene odmenu.
"Neka radi po gospodsku dvoru."
Todor muci, nista ne besedi,
Povecera i napi se vina,
Pa ustade na noge junacke,
Pa se casnu krstu prekrstio,
Pomenuo oca Nikolaja
I nedelju i vaskrsenije
I veliko casno vandjelije,
Pa uzeze rzan jasnu svecu,
Te odseta konjma u ahare,
I izvede djogu babajina,
Triput ga je zobi nazobio.
I triput ga napojio vina,
Osedla ga sedlom Carigradskim,
A zauzda uzdom seratlijnskom;
Pa na sebe ruo izmenjuje,
Sve ubavo ruo krajisnjicko,
A na glavu kapu i skuviju,
Za skuviju pozlaceno perje,
Jeste u dnu srebrom zaliveno,
A po sredi prepleteno zlatom,
A po vr(?)u kiceno biserom;
Pa pripasa sablju babajinu,
A usede konja babajina,
Otiste se niz vodu Moravu,
Prvi su ga petli zapevali
Kod ubava mesta Pozarevca,
A jarko ga ogrejalo sunce
Kod malena sela Dubrovice
Na Dunavu lepoj vodi ladnoj,
Al' na vodi tridest devojaka,
Te devojke belo platno bele,
I med njima sestra Nikolina,
Mila seja Martoloz-Nikole;
Jerina je jeste isprosila
Za Tomasa braca rodjenoga,
Prsten dala i jabuku zlatnu,
Poarcila dvan'est tovar' blaga;
Na devojki gospodsko odelo:
Na njojzi su kaftani od zlata,
A na glavi tri venca biserna,
Tri biserna, cetvrti od zlata,
Oko grla tri drobna djerdana,
Dva od zlata, treci od bisera;
Pa devojka za djerdjevom veze,
Zlatom veze sve po cistoj svili
Njima Todor visnja Boga nazva:
"Bozja v' pomoc, beljare devojke!
"O devojke, tako srecu stekle!
"Tako vam se ubelilo platno!
"Duso moja, na dar ga delile!
"Kazite mi druma Smederevska?"
Sve devojke zemlji pogledase,
Ne pogleda sestra Nikolina,
Vec pobaci i djerdjev i zlato,
Pa iseta na drum pred junaka:
"Eto, junak[52] , druma Smederevska "
A besedi Todor Pomoravac:
"Duso moja! gospodjo devojko!
"Dodajde mi malo vode ladne,
"Da s' napijem trudan i umoran
"Iz daleke zemlje putujuci."
Uze kondir gospodja devojka,
Pa zagrte kaftanima skute,
Pa zagazi u vodu Moravu.
Te zavati vode u kondiru,
Te junaku na konju dodaje.
Junak vode ni gledaci ne ce,
Mimo kondir dovati devojku,
Podize je za se na djogata,
Pa je triput opasa pojasom,
A cetvrti od sablje kajasom;
Snjom se manu preko polja ravna,
Kako zvezda preko vedra neba;
Sunce sede, stize dvoru svome,
Te gospodu svate sakupio,
I miloga okumio kuma;
U ponoci nagna svestenika,
Te se junak venca sa devojkom.
Kad u jutru beli dan svanuo,
Glas dopade Jerini gospodji:
"O Jerina, luda zenska glavo!
"\Zaludi si snau isprosila
"I toliko potrosila blago
"Kad si ludo roha ostavila
"Od godine opet do godine:
"Odvede je Todor od Stalaca."
Kad to cula Jerina gospodja,
Ode brze na divana Djurdju:
"\Slavni Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"Ti ne drzis kod sebe vojvode,
"Vece drzis Turke janicare,
"Vojvode ti, ka' i janicari,
"Te otimlju pod silje devojke
"Isprosene i prstenovane:
"\Slusaj cuda: Todor Pomoravac
"Odveo mi snau isprosenu,
"Isprosenu i prstenovanu!"
Nasmeja se Djuradj na divanu:
"Oce Bog me moj vitez Todore!
"Al" mu vrlo trebuje devojka."
52) /Junak mjesto junace! /Ovo je za nevolju radi stiha.
|
|
|