|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Oblak Radosav
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Oblak Radosav
Poranio Oblak Radosave
Niz siroko polje Godominsko,
Kad je bio nasred Godomina,
Sretose ga dv'je gospodje mlade:
Jedno ljuba Bijelic-vojvode,
A drugo je Zlatokosic-Pavla;
Nose mlade dvoje djece ludo
Kad sretose Djurdjevu vojvodu.
O skutu mu obiskose mlade,
Ljube Rada u skut i u ruku,
Pa odose smjerno govoriti:
"Bogom kume, Oblak Radosave!
"Bogom kume i svetim Jovanom!
"Krsti nama dvoje djece ludo,
"Pa ti idi Smederevu gradu,
"Tamo su ni nasi gospodari:
"Bijelicu i Zlatokosicu,
"U tavnici gospodje Jerine,
"Pa ih hoce mlade da pogubi;
"No se moli gospodji Jerini,
"Nek ih pusti iz tavnice klete."
Al' govori Oblak Radosave.
"Cujete l' me, dvije moje kume!
"Vi uzmite dvoje djece ludo,
"Pa idite dvoru bijelome,
"A ja odoh Smederevu gradu
"Moliti se Djurdju i Jerini,
"Neka puste vase gospodare
"Iz tavnice, da je Bog ubije!"
To izrece, ode Smederevu,
A kad dodje ka Djurdjevoj kuli,
Ali sjedi Smederevac Djurdje,
Evo sjedi pred bijelom kulom,
I sa snjime Todor od Stalaca
I Pojezda od Golupca grada;
Oni piju crveniku vino;
No kad dodje Oblak Radosave,
A on njima Bozju pomoc dade,
Pa srdito ode govoriti:
"Gospodaru, Smederevac-Djurdje!
"Jazuk tebe i gospodstvu tvome,
"Sto s' Jerini, Djurdje, dopustio,
"Te pogubi tolike vojvode
"I polomi krila od krajine!
"No ti s' molim, dragi gospodaru!
"Pokloni mi dvije vojevode:
"Bijelica i Zlatokosica,
"Te ih pusti sa dna iz tavnice."
Al' mu veli Smederevac Djurdje:
"\Slugo moja, Oblacicu Rade!
"Idi, slugo, na gornja vjesala,
"Otislo je trideset katana,
"Odveli su dvije vojevode,
"Hoce ti ih danas objesiti;
"No se moli gospodji Jerini,
"Ne ce l' ti ih ona pokloniti."
Kad to zacu Oblacicu Rade,
On okrenu debela djogina,
Ode brzo na gornja vjesala,
Te priviknu na katane mlade:
"Ne vjesajte dvije vojevode,
"Mene ih je Djurdje poklonio!"
To katane jedva docekase,
Pustise mu dvije vojevode.
Al' eto ti Jerine proklete,
Snjome ide dvanaest dvorkinja,
Te joj nose skute i rukave:
Kako kleta na vjesala dodje,
Ta srdito na katane viknu:
"Sta stojite, te ih ne vjesate?"
A pripade Oblak Radosave
Moliti se gospodji Jerini:
"O gospodjo, Djurdjeva Jerino!
"Pokloni mi dvije vojevode,
"Ta nemoj ih mlade pogubiti!"
Al' govori gospodja Jerina:
"Nos' te djavo, Oblacicu Rade!
"I tebe cu sjutra objesiti
"\Sa unukom Zmaj-despotom Vukom."
Kad to cuo Oblacicu Rade,
Op potrze trostruku kamdziju,
Te udari Djurdjevu Jerinu,
Koliko je lako udario,
Sa crnom je zemljom sastavio;
Pa on uze dvije vojevode,
Odvede ih dvoru bijelome,
Ugosti ih u bijelu dvoru,
Pa ih zdravo doma otpustio,
I bjese ih Rade naucio,
Da ne drze vjere u Jerini.
|
|
|