|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Popovica Stojana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Popovica Stojana[55] (I)
Zaprosio Popovic Stojane
Na daleko lijepu djevojku,
U pitomu Mletku Latinskome,
U Mletackog kralja Mijaila,
Prsten stavlja, svadbu ugovara:
Dok otide dvoru bijelome
I pokupi kicene svatove.
Dok on dade prsten i jabuku,
Potrosio tri tovara blaga;
Dok dariva svasti i punice,
Dade Stojan hiljadu dukata
Kralj Stojanu tiho govorase:
"O moj zete, Popovic-Stojane!
"Kupi svata, koliko ti drago,
"Po djevojku, kadgodj tebe drago;
"Al' cujes me, Popovic-Stojane!
"Nemoj vodit' Srba u svatove,
,Jer su Srbi teske pijanice,
"A u kavzi kavgadzije ljute,
"Opice se, zametnuce kavgu,
"Pa je tesko kavzi dzevap dati
"U Latinskom Mletku pletetenome[56] ;
"Vec povedi Grke i Bugare."
A to slusa gospoja kraljica,
Pogledala malo na Stojana,
Pogledala, pa se nasmjenula.
Opremi se Popovic Stojane,
Pa on ode dvoru bijelome,
U putu ga knjiga dostignula
Od punice djevojacke majke:
"O moj zete, Popovic-Stojane!
"Ti ne vodi Grka ni Bugara,
"Vec sve zovi Srbe u svatove:
"Latini su stare varalice,
"Bojati se kakve prijevare."
Kad Stojanu taka knjiga dodje.
Zamisli se Popovic:Stojane,
U toj misli svome dvoru dodje.
Pred njeg' stara isetala majka,
Ruke sire, u lica se ljube,
Stojan majku u bijelu ruku;
Pita majka Popovic-Stojana
"Da moj sinko, Popovic-Stojane!
"Jesi l' mene putovao mirno?
,Jesi l' mene snahu isprosio,
"Mene snahu, sebe vjernu ljubu?"
Progovori Popovic Stojane:
"Mirno sam ti, mati, putovao,
"I tebe sam snahu isprosio,
"Tebe snahu, mene vjernu ljubu,
"Tri tovara blaga potrosio,
"Osim toga hiljadu dukata
"Dok darivah svasti i punice
"Joste kralju mene govorio.
"Da ne vodim Srba u svatove,
"Vec da vodim Grke i Bugare,
"U putu me, mati, knjiga stize
"Od punice djevojacke majke,
"Da povedem Srbe u svatove.
"\Sjetuj mene, moja stara majko!
"Koje sada bolje poslusati?"
Stara majka besjedi Stojanu:
"Bolje, sinko, djevojacku majku.
"Latini su varalice stare.
"Kuma kumi od Budima kralja,
"\Starog svata Mandusica Vuka,
"A vojvodu od Sibinja Janka,
"A causa Relju Krilaticu,
"Barjaktara Milos Obilica,
"A djevera Kraljevica Marka,
"A ostale koga tebe drago,
"Pa se ne boj prijevare, sinko."
Stojan svoju poslusao majku:
Gradi knjige na cetiri strane,
Te sakupi kicene svatove,
Skupi Stojan hiljadu svatova:
Kuma kumi od Budima kralja,
Starog svata Mandusica Vuka,
A vojvodu od Sibinja Janka.
A causa Relju Krilaticu,
Barjaktara Milos-Obilica,
A djevera Kraljevica Marka.
Pa odose Mletku Latinskome.
Kad su dosli Mletku Latinskome,
Lijepo ih kralju docekao:
Konje vode u podrume donje,
A junake na bijele kule;
Pridrza ih tri-cetiri dana
Dok s' odmore konji i junaci.
Kad cetvrto jutro osvanulo,
Povikase kiceni causi:
"Hazurala, kiceni svatovi!
"Kratki danci, a drugi konaci,
"\Zeman dodje, treba putovati "
Tad' izidje kralju od Mletaka
I iznese gospodske darove:
Kumu daje od zlata kosulju,
Starom svatu od zlata siniju,
A vojvodi od zlata jabuku,
A causu koplje kostunicu,
A Milosu sablju okovanu,
Kraljevicu tesku topuzinu,
Jos mu dase kolja i djevojku:
"Eto, Marko, konja i djevojke
"Do bijela dvora Stojanova,
"Predaj njemu lijepu djevojku."
55) O ovome /Popovicu/ Stojanu niti sam ja sto vise cuo niti znam
osim ovoga, sto se ovdje pjeva.
56) /Pletenome/ valja da znaci ono, sto je po kucama /spolja/ u
kamenu izrezano kojesta
|
|
|