|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Maksima Crnojevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Maksima Crnojevica (II)
Te se Ivo bio raskario:
Mrke brke nisko objesio,
Mrki brci pali na ramena,
U obraz se ljuto namrdio,
Ni s kim Ivo rijec ne besjedi,
Vece gleda u zemljicu crnu;
Koliko se junak razdertio
Vidje ljuba, pa se dosjetila,
Podvi skute i podvi rukave,
Cjeliva mu ruku i koljeno:
"Gospodaru! ja se molim tebe,
"Sto s' u obraz sjetno neveselo?
"Al' nijesi snahu isprosio?
"Al' ti nije po cudi djevojka?
"Ali zalis tri tovara blaga?"
Al' je Ivo ljubi besjedio:
"Nu odalje! da te Bog ubije!
"Ja sam nama snahu isprosio;
"A po cudi Latinka djevojka:
"Sto je zemlje na cetiri strane
"Ljepote joj u svu zemlju nema,
"Onakoga oka u djevojke,
"Nit' onakog stasa ni obraza:
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj belci druga nije;
"Ja ne zalim tri tovara blaga,
"U Zabljaku puna kula blaga.
"Na blagu se ni poznalo nije;
"No sam duzdu rijec ostavio,
"Da dovedem hiljadu svatova,
"Da ljepsega od Maksima nema;
"Jutros, ljubo, nema grdnijega;
"Ja se bojim kavge preko mora,
"Kad Maksima sagledaju moga"
No da vidis jedne zenske strane,
Kako grdno rece gospodaru:
"Gospodare, da od Boga nadjes!
"Kud te sila slomi preko mora
"Na daleko cetr(?)est konaka,
"Preko mora, da ne vidis doma!
"Ni bez Jada dovedes djevojku!
"A kod tvoje zemlje drzavine,
"\Zemlje tvoje, Bara i Ulcina,
"\Crne gore i Bjelopavlica,
"Lomna Kuca i Bratonozica,
"I lijepe varos:Podgorice,
"I Zabljaka tvoje postojbine,
"I Zabljaka, i oko Zabljaka;
"Da ozenis jedinoga sina,
"I da nadjes za sina djevojku,
"Procu sebe glavna prijatelja;
"No te sila slomi preko mora."
Kad to zacu Crnojevic Ivo,
Planu Ivo, kako oganj zivi:
"Ni sam bio, ni sam je prosio;
"Ko mi dodje, da mi je cestita,
"Zivu cu mu oci izvaditi."
Haber ode od usta do usta,
To zacuse mali i veliki,
I zacula sva gospoda Srpska,
Te o tome nitko ne besjedi.
Tako stade od godine jedne,
Od godine za devet punijeh
Ne pominje nitko za djevojku;
U desetoj mezil knjiga stize
Od ljetova nova prijatelja,
Prijatelja duzda od Mletaka,
Nov je bio, pa je postario,
Davno j' bilo to devet godina!
Knjiga Ivu na koljeno pade,
Al' mu knjiga dosta grdno kaze:
"Prijatelju, Crnojevic-Ivo!
"Kad zabranis u polju livadu,
"Jal' je kosi, ja drugome daji,
"Da ne biju slane ni snjegovi
"Po livadi cvijet rascavtio;
"Kad zaprosis lijepu djevojku,
"Jal' je vodi, jali je ne prosi:
"Ti mi prosi milu sceru moju,
"Ti je prosi, i ja ti je dadoh,
"I mi onda svadbu ustovasmo,
"I ti kaza do prve godine,
"Dok ti rodi vino i vsenica,
"I sakupis hiljadu svatova;
"Evo prodje i devet godina,
"Niti ima tebe, ni svatova.
"Brze pisi list knjige bijele,
"Prati knjigu miloj sceri mojoj,
"Sceri mojoj, a toj snasi tvojoj,
"Da se tvoja snaha preudaje,
"Da mi sliku trazi prema sebe,
"A ti rdju trazi prema tebe."
Ja kad vidje Crnojevic Ivo,
Knjigu uci, a ljuto se muci.
Kod njega se nitko ne pridesi,
Ne pridesi mudroga junaka,
Kom' bi svoje derte iskazao,
No od derta pogleduje ljubu:
"Ljubo moja! nu me sjetuj sade,
"Al' cu snasi knjigu opraviti,
"Da se nasa snaha preudaje;
"Al' cu slati, ali slati ne cu?"
Zenska strana mudro progovara:
"Gospodaru, Crnojevic-Ivo!
"Kog' su ljube dosle sjetovale,
"Koga dosle, koga li c' odsele,
"\S dugom kosom, a pamecu kratkom?
"Al' ti hocu rijec progovorit':
"Od Boga je velika grijota,
"A od ljudi zazor i sramota,
"Djevojacku srecu zatomiti
"I u njenu rodu uzaptiti.
"Poslusaj me, dragi gospodare!
"Od sta si se danas prepanuo?
"Ako su ga kraste istetile,
"Ako bidnu glavni prijatelji,
"\Za to rijec progovorit' ne ce:
"\Svak se boji muke i nevolje.
"Gospodaru! jos besjedim tebe:
"Ako s' kavge preko mora bojis,
"Imas danas punu kulu blaga,
"U podrume troljetnoga vina,
"U ambare bijele vsenice;
"Imas na sto svate pokupiti,
"Rekao si hiljadu svatova,
"Danas kupi i hiljade dvije,
"Po izboru konje i junake,
"Ja kad vide tamo u Latina,
"Pregledaju silu i svatove,
"Da je Maksim slijepo dijete,
"Ne smiju ti kavgu zametnuti.
"Kupi svate, te vodi djevojku,
"Gospodare! vise ne premisljaj."
|
|
|