|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Maksima Crnojevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Maksima Crnojevica (III)
Grohotom se Ivan nasmijao,
Knjigu pise, dade tatarinu,
Te je prati duzdu od Mletaka:
"Prijatelju, duzde od Mletaka!
"Nu osluskuj i noci i dnevi,
"\Zapalicu na gradu topove,
"\Zapalicu trideset topova,
"Pa zapalit' Krnja i Zelenka,
"Neka ode jeka pod oblake;
"Prijatelju! casa ne pocasi,
"No mi prati niz more djemije,
"Da mi srates na moru svatove."
A kad Ivo knjigu opravio,
Oi prizivlje k sebi jazidziju,
Pa dovati jedan tabak knjige,
Iskidase knjigu na komate,
Pa pustise po knjizi jaziju,
Te pozivlje kicene svatove.
Prvu knjigu Ivan opravio,
Prati knjigu Baru i Ulcinu
Na Milosa Obrenbegovica:
"O Milosu Obrenbegovicu!
"Pozivljem te u moje svatove,
"\Stari svate da si pred svatove;
"No mi nemoj inokosan pobi,
"Kupi svata stogodj mozes vece,
"Nek se znadu svati starosvatski."
Drugu Ivan knjigu opravio
Pokraj mora lomnoj gori Crnoj
Na sestrica Jovan-kapetana:
"Bre, sestricu, Jovan-kapetane!
"Vidji knjigu, casa ne pocasiv,
"Pozivlje te ujak u svatove,
"Da si djever uz tanku Latinku
"Ti sestricu, Jovan-kapetane;
"No mi nemoj inokosan poci,
"Kupi svate lomnu goru Crnu,
"Goru Crnu i Bjelopavlice,
"Neka bide barem pet stotina,
"Pet stotina djeverskijeh svata,
"Nek je fala i mene i tebe.
"Kad sakupis kicene svatove,
"Ti, sestricu, da si pod Zabljaka,
"Pod Zabljaka u polje siroko."
Trecu Ivan sitnu knjigu pise
Lomnu Kucu i Bratonozicu
Na vojvodu Likovic-Iliju:
"O Ilija, Brdskoj zemlji glavo!
"Vidji knjigu, ne pocasi casa,
"Ti vojvodo da si u svatove
"Pod Zabljaka u siroko polje,
"No, vojvodo, ne podj' inokosan;
"Povedi mi listom Brdjaniju."
A cetvrtu knjigu opravio,
Prati knjigu u Drekalovice
Na Milica Seremetovica:
"Bre, Milicu Seremetovicu!
"Kupi svate sve Drekalovice,
"Vikni djecu sve Vasojevice,
"Kreni djecu do zelena Lima;
"Sto je vece, to je bolje za te."
Petu Ivan knjigu opravio,
Prati knjigu varos-Podgorici,
Podgorici, butun porodici,
Na rodjaka glavnoga junaka,
Na sokola Kujundzijca Djura:
"Ti sokole, Djuro Kujundzijcu!
"Vidji knjigu, ne pocasi casa,
"No ti kupi kicene svatove,
"Kupi bracu sve Podgoricane,
"Pa odjeni konje i junake:
"Udri konjma sedla osmanlije,
"I zlacene rate do kopita,
"A na prsi sjajna silembeta,
"Nek s' junacki konji okiceni;
"Na junake dibu i kadifu
"I crvenu cohu sajaliju,
"Sto od vode coha crvenija,
"A od sunca coha rumenija,
"A na glave kalpak i celenke,
"Na junake menevis dolame,
"A na noge kovce i caksire;
"Nek su nasa djeca okicena,
"Nek su nasa djeca odjevena
"\Sa onijem ruhom gospodskijem,
"Da svatove moje zacinite,
"Da ljepote ni tog ruha nema,
"Da im nema lica ni oblika
"U svu Srpsku zemlju i Latinsku:
"Latini se hoce zacuditi
"A onome Srpskom odijelu,
"U Latina svasta na svijetu,
"Oni mogu srebro pokovati,
"Pokovati i srebro i zlato,
"\Sajaliju cohu porezati;
"Ne mogu se doviti Latini
"Gospodskome na obrazu licu,
"I gospodskom oku junackome,
"Sto su djeca ti Podgoricani."
Petu knjigu Djuru opravio,
I po knjigam' pozvao svatove,
A Zabljaka i bez knjige zovnu,
I Zabljaka i oko Zabljaka
Ja da mozes okom pogledati
I usima jeku poslusati,
Kad se sitne knjige rasturise
Od tog mora do zelena Lima,
Te podjose Srpske poglavice
I vojvode, sto su za svatove,
I delije sve glavni junaci!
Kad vidjese starci i tezaci,
Poturise rala i volove,
Sve se na jad slomi u svatove
U siroko polje pod Zabljaka;
A cobani stada ostavise,
Devet stada osta na jednome,
Sve se slomi u siroko polje
Gospodaru jutros na veselje.
|
|
|