|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Maksima Crnojevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Maksima Crnojevica (IV)
Od Zabljaka do vode Cetinje[60]
Sve siroko polje pritiskose:
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako carna gora,
A barjaci kako i oblaci,
Razape se cador do cadora,
Pod cadore krasne poglavice;
Dan danise pak i zanocise:
No da vidis jutru na uranku
Prije danka i jasnoga sunca
Podranila jedna poglavica,
Sto je jednoj zemlji starjesina,
Po imenu Jovan kapetane,
Sto bijase djever uz djevojku,
Podranio, polje ostavio,
I u polje kicene svatove,
A dosao gradu na bedene,
Niko snjime nije polazio,
S gospodarom cigle dvije sluge,
Dvije sluge idu nazorice,
A gospodar snjima ne besjedi,
No je celo grdno namrdio,
A ponisko brke objesio,
Mrki brci pali na ramena;
On mi seta gradu po bedenu,
Pregleduje na gradu topove,
Pregleduje svoju gospostinu,
Pregleduje, brate, carevinu,
Najvise se oci otimahu
Na kicene u polju svatove:
Nije sala, nije surkulija,
Od Zabljaka do Cetinje vode
Udaren je cador do cadora,
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako gora carna,
A barjaci kako i oblaci.
Tako Jovan bjese uranio,
Te on seta gradu po bedenu,
A vidje ga Crnojevic Ivo,
Pa Ivanu vrlo mucno bilo,
Na jutru mu nazva dobro jutro:
"Dobro jutro, Jovan-kapetane!
"Sto s', sestricu, jutros uranio?
"Sto s' u polju cador ostavio,
"I u polju kicene svatove?
"Sto li si se, sine, namrdio?
"U obraz si sjetno neveselo:
"Kaz' ujaku jutros na uranku?"
Progovara Jovan-kapetane:
"Prodji me se, moj ujace Ivo!
"Koju bih ti rijec besjedio,
"Ti mi rijec poslusati ne ces:
"A kad bi me, ujo, poslusao,
"Da otvoris te podrume tvoje,
"De das dosta izdobila vina.
"Da napojis u polju svatove,
"Pa da pustis te hitre telale,
"Nek telali kroz svatove viknu,
"Nek svatovi svaki domu ide.
"Nu rasturi to veselje tvoje,
"Moj ujace, Crnojevic-Ivo!
"E smo nasu zemlju opustili,
"\Slomila se zemlja u svatove,
"Osta zemlja pusta na krajini,
"\Zemlja nasa strasna od Turaka,
"Od Turaka preko vode sinje.
"Moj ujace, Crnojevic-Ivo!
"I prije su vodjene djevojke,
"I prije su momci ozenjeni,
"I prije su veselja bivala
"U svoj zemlji, u svoj kraljevini;
"Tvoga jada nidje nije bilo,
"Da podignes zemlju u svatove!
"A daleko kosti zanijeti
"Braci nasoj preko mora sinja,
"Preko mora cetr(?)est konaka,
"Dje nam tamo svoje vjere nema,
"Nit' imamo krasna prijatelja,
"No je pama belci zemlja zedna[61] ,
"Pa kad vide preko mora sinja,
"Kada vide sve Srpske junake,
"Ja se bojim kavge medju bracom,
"Moze jada biti na veselju,
"Moj ujace, Crnojevic-Ivo!
"Da ja tebe jedne jade kazem:
"\Sinoc polju legoh pod cadorom,
"Dopadose dvije moje sluge,
"Na pero me curkom pokrivase
"I gospodsko lice zavijase;
"Oci sklopih, grdan sanak vidjeh,
"Grdan sanak, da ga Bog ubije!
"Dje u sanu[62] gledam na nebesa,
"Na nebu se, ujo, naoblaci,
"Pa se oblak nebom okretase,
"Oblak dodje bas vise Zabljaka,
"Vise tvoga ponosita grada,
"Od oblaka pukose gromovi,
"Grom udari tebe u Zabljaka,
"Bas u tvoju krasnu kraljevinu,
"U dvorove tvoju postojbinu,
"Zabljaka ti oganj oborio
"I najdonji kamen rasturio;
"Sto bijase jedan cosak bijel,
"Cosak pade na Maksima tvoga,
"Pod coskom mu nista ne bijase,
"Ispod coska zdravo izisao. -
"Moj ujace, Crnojevic-Ivo!
"Ne smijem ti sanak iskazati,
"Tek ako je sanu vjerovati,
"Vjerovati sanu i biljezi,
"Ja ti, ujo, hocu poginuti,
"Poginuti u tvoje svatove,
"Jal' poginut' jali rana dopast'.
"moj ujace, da od Boga nadjes!
"Ako mene stogodj bide tamo,
"Kakva muka u veselju tvome,
"Jal' poginem, jal' dopadnem rana,
"Cekaj, ujo, onda jade grdne,
"El' ja vodim djece pod barjake
"Porodice ljuta Crnogorca,
"Pod barjake djece pet stotina.
"Dje jaoknem svi ce jaoknuti,
"Dje poginem, svi ce poginuti.
"No ti s' molim jutros na podranku,
"Molim ti se, a ljubim ti ruku,
"Da rasturis u polju svatove,
"Nek svatovi svaki domu ide
"Prodj' s' djevojke, da je Bog ubije!"
61) /krvi/ zedna (zeli nam zlo)
62) U /sanu/ mjestu u /snu,/ da bi se stih ispunio
|
|
|