|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Maksima Crnojevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Maksima Crnojevica (V)
Kad to cuo Crnojevic Ivo,
Planu Ivo, kako oganj zivi,
Te on kara sestrica Jovana,
Njega kara i ljuto ga kune:
"\Zao sanak, sestricu Jovane,
"Bog godio i Bog dogodio,
"Na tebe se taki sanak zbio!
"Kad ga vidje, rasta opovidje,
"Opovidje jutros na podranku,
"Kad svatovi misle da polaze? -
"Moj sestricu, Jovan-kapetane!
"\San je laza, a Bog je istina;
"Ruzno si se glavom naslonio,
"A mucno si nesto pomislio. -
"\Znas, sestricu, ne znali te ljudi!
"Dosta mi je i muke i ruge:
"Nasmija se sva gospoda nasa,
"A sapatom zbori sirotinja,
"Dje mi sjedi snaha isprosena
"I kod baba i kod stare majke,
"A dje sjedi za devet godina?
"\Znas, sestricu, ne znali te ljudi!
"Da cu tamo junak poginuti,
"Ne cu moju snahu ostaviti
"Ni veselje jutros rasturiti.
"No kako si mene starjesina
"I posao djever uz djevojku,
"Nu nabrekni na kamenu gradu,
"Nu nabrekni, prizovi tobdzije,
"Neka tope pune i napune,
"Nek napune trideset topova,
"Pa prizovi starca Nedijeljka,
"Sto mu b'jela prosla pojas brada,
"Koji cuva tone baljemeze,
"Cuva tope Krnja i Zelenka,
"A kojijeh u svoj zemlji nije
"U vlaskijeh sedam kraljevina,
"U Turskoga Otmanovic-cara;
"Nu prizovi starca Nedijeljka,
"Neka tope puni pa prepuni,
"Neka prida praha i olova,
"Nek podigne nebu pod oblake,
"Neka puknu stari baljemezi:
"Haber podaj polju u svatove,
"Nek se nasa braca oslobode,
"Nek odmaknu konje od obale
"Od studene od vode Cetinje,
"E se mogu konji pokidati,
"U Cetinju vodu poskakati,
"Bracu nasu kicene svatove
"Iz ubaha vatiti groznica:
"Nu objavi i svoj braci kazi,
"Dje ce puci trideset topova,
"Hoce puci Krnjo i Zelenko.
"Pa zakazi. moj mili sestricu!
"Nek causi u to polje viknu,
"Neka krenu iz polja svatove,
"Evo cemo preko mora sinja."
Poslusa ga Jovan kapetane,
Te priviknu na gradu tobdzije,
I priziva stara Nedijeljka,
Napunise trideset topova,
Napunise Krnja i Zelenka,
Napunise, pa ih prepunise,
Pridadose praha i olova,
Digose ih nebu pod oblake.
Pa im zivi oganj pridadose.
Da se mozes, brate, pridesiti
U usima jeku poslusati,
I ocima seir pogledati,
Ja kad puce trideset topova,
Pa kad puce Krnjo i Zelenko,
Polje tutnji, a planina jeci,
Cetinja se voda uspljuskuje,
Popadose konji na koljena,
A junaci mlogi potrbuske:
Nije sala na gradu topovi!
Nije sala Krnjo i Zelenko!
Caus viknu, kucnu dalbulana,
Krenuse se iz polja svatovi,
Otidose i zdravo i mirno.
Kako koji konak u napredak,
Sve gairet bolji mecu bracom.
Prehodise polja i planine,
Spustise se u primorje ravno
U siroko polje pokraj mora,
Te svatovi polje pritiskose,
Ugledase u more djemije,
Prijatelje u sretaostinu;
Svatovi se rahat ucinise
U siroku polju pokraj mora:
Ko imase konja od megdana,
Okrece ga po polju dzilita,
Ko l'bekrija, naginje cuturom,
Te on pije ono rujno vino,
Ko imase grlo pouzdano,
Popijeva svatske poskocice;
Medju njima Crnojevic Ivo
Jase zdrala konja od megdana,
Oko njega dva sokola siva:
S desne strane dijete Maksime,
Sto je Maksim krasan djuveglija,
Na njegovu od megdana vrancu;
A s lijeve Milos Obrenovic
Na doratu konju od megdana.
|
|
|