|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Todora Jaksica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Todora Jaksica (I)
Posetao od Budima kralju,
A za njime nigdje nikog nema,
Osim jedan Jaksica Todore.
Vodi Todor vranca od mejdana,
Na Todoru cudio odijelo;
Vas u srmi i u cistom zlatu,
Udarise ispod tanke kule,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica,
Pa doziva Jaksica Todora:
"Oj sokole, Jaksicu Todore!
"Jesi li se, more, ozenio?
"Ja djevojku za se isprosio?
"Ja djevojci dao vjeru tvrdu?"
Veli njojzi Jaksicu Todore:
"Oj gospodja Budimska kraljice!
"Nijesam se joste ozenio,
"Ni djevojke za se isprosio,
"Ni djevojci dao vjere tvrde."
Kad to cula gospodja kraljica,
Ona njemu tiho besjedila:
"Oj sokole, Jaksicu Todore,
"Na dar tebi moja Ikonija,
"Vod" je dvoru, te se zeni njome."
Kad go zacu Jaksicu Todore,
Sveza vranca pod bijelom kulom,
Pravo ode na bijelu kulu,
A kad dodje gospodji kraljici,
Kapu skide, baci pod pazuho,
Pokloni se do zemljice crne,
Pa izvadi hiljadu dukata,
Te ih daje gospodji kraljici:
"Naj to tebi, gospoja kraljice,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok otidem Bijogradu mome,
"Da pokupim kitu i svatove;"
Al" za dugo svadbu odgodio:
Do godinu dana bijelijeh;
Pa se vrati niz tananu kulu,
Dovati se pomamna vrancica,
Ode pravo Bijogradu svome.
Za tim prodje godinica dana,
Ni Todora, ni od njega glasa;
Jedna prodje, a i druga dodje,
Ni Todora, ni od njega glasa:
Druga prodje, a i treca dodje,
Ni Todora, ni od njega glasa.
A kad nasta godina cetvrta,
Posetao od Budima kralju,
A za njime Zvijezdic Ivane,
Vodi Ivan svog dobra djogina,
Kad su bili ispod b'jele kule,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica;
Na Ivanu divno odijelo;
Vas u srmi i u cistom zlatu:
Na njemu je kolasta azdija,
Po azdiji ispletene guje,
Povisoko izvedene glave,
U ustima sve drago kamenje,
Vidi mu se noci putovati,
U po noci, kako u po dana;
Ljepsi Ivan od svake djevojke;
Doziva ga gospodja kraljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Jesi li se, more, ozenio?
"Ja l' djevojku za se isprosio?"
Progovori Zvijezdic Ivane:
"Oj gospodja, Budimska kraljice!
"Nijesam se junak ozenio,
"Ni djevojke za se isprosio."
Progovori Budimska kraljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Na cast tebi moja Ikonija,
Vod' je dvoru, te se zeni njome."
Ivan slugi dodade djogina,
Pa on ode uz tananu kulu,
Kapu skida, Bozju pomoc daje,
Poklanja se do zemljice crne,
Pa se masi rukom u dzepove,
Te izvadi hiljadu dukata,
Te ih daje gospodji kraljici:
"Naj to tebi, gospodja kraljica,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok ja odem do Zvijezde grada,
"Da pokupim kicene svatove,
"Eto mene do petnaest dana
"U Budima u bijela grada."
Pa on ode niz tananu kulu,
Dovati se svojega djogina,
Ode pravo dvoru bijelome.
Al' to zacu od Budima kralju,
Dje kraljica pokloni djevojku,
Zao kralju Jaksica Todora,
Pa nacini knjigu na koljenu,
Te je salje Jaksicu Todoru:
"Oj Todore, zete nesudjeni!
"Ovo ima cetiri godine,
"Kako jesi zlato isprosio,
"Niti vodis, ni odgovor dajes;
"\Sada ti je drugi preprosio,
"Preprosi je Zvijezdic Ivane,
"I eto ga do petnaest dana,
"Moj Todore! bijelu Budimu;
"Vec ak' hoces ici po djevojku,
"Brze kupi stotinu svatova,
"Noci meni hodi pod Budima,
"Da ti dadem moju Ikoniju,
"Te je vodi Bijogradu tvome."
Ode knjiga Jaksicu Todoru.
Kad Todoru sitna knjiga dodje,
Te on vidje, sto mu knjiga kaze,
Plamen mu se uz obraz zapali.
U Todora devet mile brace,
Al' kod dvora nije ni jednoga,
Vec otisli na carevu vojsku,
Osim jedno dijete Stjepane,
Nema njemu vec dvanaest ljeta;
Vice njega Jaksicu Todoru:
"Oj dijete, nejacak Stjepane!
"Uzmi, brate, dvije puske male,
"Pa iskoci pred kulu Nebojsu,
"Te izbaci dvije puske male,
"\Skupi nama stotinu momaka
"Drugi moju odvede djevojku,
"Odvede je Zvijezdic Ivane),
"Dok s' opremim na bijeloj kuli
"I opremim vranca od mejdana."
|
|
|