|
|
Up First Prev
Naslov: Zenidba Jova Budimlije
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Jova Budimlije (II)
Daleko je ugledao Jova,
Malo blize pred nju isetao;
Gospodja mu visnjeg Boga nazva:
"Bozja t' pomoc, Budimski trgovce!" -
"Da' Bog dobro, gospodjo Erdeljska!" -
"Daj, trgovce, iznesi mi platna."
A besedi Budimlija Jova:
"Gospo draga od Erdelja grada!
"Ne mogu ti iznositi platno,
"Jer je vasa zemlja peskovita,
"Vetar duva, posipa pijeskom,
"Te mi belo posnupljuje platno;
"Vec, gospodjo, usetaj u ladju,
"Biraj platna, kakvoga ti drago."
Onda Jana useta u sajku
I sa snjome tridest devojaka,
Pa govori Janockinja Jana:
"Tako t' Boga, Budimski trgovce!
"Jesi li bas mestom na Budima?
"Da li znades Budimliju Jovu?
"Jeli zdravo, jel' se ozenio?"
A besedi Budimlija Jova:
"Draga gospo od Erdelja grada!
"Doista sam mestom iz Budima,
"\Znadem dobro Budimliju Jovu:
"\Zdrav je, gospo, nije s' ozenio."
Kad to zacu Janockinja Jana,
Ona prosu suze niz obraze,
A od Jove zaklanja rukavom;
Jovo prodje na dumen na sajku,
Pak povika trideset momaka:
"Braco moja, trideset momaka!
"Ne zal'te mi svileni jedeka,
"Ako mene Bog uteci dade,
"Na cast, braco, svakom po devojka,
"Mene krasna Janockinja Jana."
Kad to zacu trideset momaka,
Odsekose svilene jedeke,
Povezose niz vodu Morisa.
Al' Jovanu visnji Bog pomaze:
Vetar duva niz vodu Morisa,
Vecma nosi Jovanovu ladju,
Neg' sto voze trideset vesala.
Glas dopade od Erdelja banu:
"\Zlo ti vino, od Erdelja bane!
"\Zlo ti vino, a gora rakija!
"Tebe Jovan odvede gospodju,
"I s gospodjom tridest devojaka."
Skoci bane, kan' da se pomami,
Dobrije se konja dovatio,
Pod njim do tri konja pocrkase,
Na cetvrtom isporedi s Jovom
Na velikoj na skeli Pecvarskoj;
Pak Jovanu bane besjedio:
"Vrati, Jovo, Janockinju Janu,
"Triput cu je dukati presuti,
"\Sve dukati osim sitna blaga."
A besedi Budimlija Jova:
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Sto ce mene za Janu dukati,
"Kad je Jana sama od dukata?" -
"Vrati, Jovo, Janockinju Janu,
"Zivo joj je cedo pod pojasom." -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Ako j' zivo cedo pod pojasom,
"I kod nas je rodila psenica,
"Ne ce doci Erdelju na ranu." -
"Vrati, Jovo, tridest devojaka!" -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Ne vodim i, da robuju mene;
"Vec i vodim, da i razudajem."
Onda Jana poce besediti:
"Vrat' se dvoru, gospodine bane!
"Volim s Jovom po gori oditi,
"Nego s tobom po cardaku tvome,
"Po cardaku, po debelu ladu;
"Volim s Jovom crnu zemlju jesti,
"Nego s tobom bijelu pogacu;
"Volim s Jovom s lista vodu piti,
"Nego s tobom slatku malvasiju,
"Medovinu iz kovdira zlatna!"
Ode Jovo, odvede gospodju,
I s gospodjom tridest devojaka.
Kada dodje belome Budimu,
Svakom momku dade po devojku,
Njemu krasna Janockinja Jana,
Te je venca sebe za gospodju,
Golemo je veselje cinio,
Od dan' do dan' citav mesec dana;
I posle su lepo zivovali.
Ne bi ceda za godinu dana,
Pak mu rodi musko i devojku.
|
|
|