|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Smrt majke Jugovica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Smrt majke Jugovica
(iz Hrvatske)
Mili boze, cuda velikoga!
Kad se sleze na Kosovo vojska,
U toj vojsci devet Jugovica
I deseti star Juze Bogdane;
Boga moli Jugovica majka,
Da joj Bog da oci sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovica
I desetog star-Juga Bogdana.
Sto molila Boga domolila:
Bog joj dao oci sokolove
I bijela krila labudova,
Ona leti nad Kosovo ravno,
Mrtvi nadje devet Jugovica
I desetog star-Juga Bogdana,
I vise nji devet bojni koplja,
Na kopljima devet sokolova,
Oko koplja devet dobri konja,
A pored nji devet ljuti lava.
Tad' zavrista devet dobri konja,
I zalaja devet ljuti lava,
A zaklikta devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Vec uzima devet dobri konja,
I uzima devet ljuti lava,
I uzima devet sokolova,
Pak se vrati dvoru bijelome.
Daleko je snae ugledale,
Malo blize pred nju isetale,
Zakukalo devet udovica,
Zaplakalo devet sirotica,
Zavristalo devet dobri konja,
Zalajalo devet ljuti lava,
Zakliktalo devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad je bilo noci u po noci,
Al' zavrista Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanove ljube:
"\Snao moja, ljubo Damjanova!
"Sto nam vristi Damjanov zelenko?
"Al' je gladan senice bjelice,
"Ali zedan vode sa Zvecana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"\Svekrvice, majko Damjanova!
"Nit' je gladan senice bjelice,
"Niti zedan vode sa Zvecana,
"Vec je njega Damjan naucio
"Do po noci sitnu zob zobati,
"Od po noci na drum putovati;
"Pak on zali svoga gospodara
"Sto ga nije na sebi donijo."
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad u jutru danak osvanuo,
Ali lete dva vrana gavrana,
Krvava im krila do ramena,
Na kljunove b'jela pjena trgla;
Oni nose ruku od junaka
I na ruci burma pozlacena,
Bacaju je u krioce majci;
Uze ruku Jugovica majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"\Snao moja, ljubo Damjanova!
"Bi l' poznala, cija j' ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"\Svekrvice, majko Damjanova!
"Ovo j' ruka nasega Damjana,
"Jera burmu ja poznajem, majko,
"Burma sa mnom na vjencanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tijo besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko!
"Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
"Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovica majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovica
I desetim star-Jugom Bogdanom.
|
|
|