|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jurisic Janko
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Jurisic Janko
Nesto cvili u Stambolu gradu;
Da l' je guja, da l' je vila b'jela?
Nit' je guja, ni bijela vila,
No je junak Jurisicu Janko;
Ako cvili, i nevolja mu je:
Evo ima tri godine dana,
Ka' je Janko tame dopadnuo,
Bre tavnice cara tirjanina,
Tirjanskoga cara Sulejmana;
Jeste njemu tama dodijala,
Te on cvili jutrom i vecerom,
Dosadio studenu kamenu,
A nekmo li caru Sulejmanu.
Tad' dolazi care Sulejmane,
On dolazi tavnici na vrata,
Te dozivlje Jurisica Janka:
"Kopilane, Jurisicu Janko!
"Koja ti je golema nevolja,
"Te ti cvilis u mojoj tavnici?
"Al' si gladan, al' si ozednio?
"Ali si se silan uzelio,
"Uzelio mlade kaurkinje?"
Tad' govori Jurisicu Janko:
"Volja ti je, care, besjediti;
"Nit' sam gladan, nit' sam ozednio;
"A mene su zelje prolazile,
"Jos kako sam pao u tavnicu;
"No je mene tama dosadila.
"\Sultan:care, ako Boga znades!
"Isti blaga, koliko ti drago,
"Pusti, care, kosti iz tavnice."
Al' govori care Sulejmane:
"Bre, kurvicu, Jurisicu Janko!
"Ne cu tebe pare ni dinara,
"No ti hocu, pravo da mi kazes,
"Koje ono bjehu tri vojvode,
"Stono moju krdisase vojsku,
"Kad ja idjah kroz Kosovo ravno?"
Tad' govori Jurisicu Janko:
"Voljan budi, care, govoriti,
"Kad me pitas, pravo cu ti kazat':
"Stono bjese najprva vojvoda,
"Sto veoma razgonjase Turke,
"Nagonjase u Lab i Sitnicu,
"Ono bjese Kraljevicu Marko;
"Stono bjese za njime vojvoda,
"Sto veoma s'jecijase Turke,
"Ono bjese nejacak Ognjane,
"Mio sestric Kraljevica Marka;
"A sto bjese treca vojevoda,
"Stono sablju britku salomio,
"Pa na koplje nabijase Turke,
"Preko sebe u Lab potezase,
"Potezase u Lab i Sitnicu,
"Ono bjese Jurisicu Janko,
"Eto ti ga, care, u tavnici,
"Cini od njeg sta je tebi drago."
Tad' govori care Sulejmane:
"Bre, kurvicu, Jurisicu Janko!
"Koju muku najvolis muciti,
"Onom cu ti dusu izvaditi:
"Ali volis po moru plivati,
"Ali volis na vatri goreti,
"Ali volis, da te rastrgnemo,
"Rastrgnemo konjma na repove?"
Tad' govori Jurisicu Janko:
"Voljan jesi, care, na besjedi;
"Nikom muke mile mucit' nisu,
"Ali vece kad biti ne more:
"Nisam riba, da po moru plivam;
"Nisam drvo, da na vatri gorim;
"Kurva nisam, da me rastrzete,
"Rastrzete konjma na repove;
"No ja jesam junak od junaka:
"Daj mi, care, konja razlomljena,
"Nejahana trideset godina,
"Nejahana, na boj necerana;
"I daj mene sablju postalicu,
"Nevadjenu trideset godina,
"Nevadjenu, na boj isnosenu,
"Koja se je rdjom proturila,
"Te s' iz kora izvadit' ne more;
"Pa me pusti u polje siroko,
"A napusti dvjesta janjicara,
"Neka mene na sabljam' raznesu,
"Nek poginem junak na junastvu.
To je njega care poslusao,
Dade njemu konja razlomljena,
Nejahana trideset godina,
Nejahana, na boj necerana;
I Dade mu sablju postalicu,
Nevadjenu trideset godina,
Nevadjenu, na boj nenosenu,
Koja se je rdjom proturila,
Te s' iz kora izvadit' ne more;
Pa ga pusti u polje siroko,
A za njime dvjesta janjicara.
Kad se Janko konja dovatio,
Ljuto Janko konja udarase,
A ljuce mu konjic pobjegao,
Pobjegao poljem sirokijem,
Za njim trci dvjesta janjicara.
Jedno Ture izmaknulo bilo,
Ne bi l' Janku ugrabilo glavu,
Da u cara uzima baksisa:
Sustignulo Jurisica Janka,
Kad se Janko vidje na nevolji,
On pomenu Boga istinoga,
O pojasa sablju potegao,
Izvadi se; ka' nova s kovaca,
Pa doceka ono Ture mlado
A na sablju i na desnu ruku,
Udari ga po svil'nu pojasu.
Dvije pole sa konja padose.
Ture pade, a Janko dopade,
Pa sustala konja odjahao,
Na Turskoga djoga uzjahao.
I uze mu sablju od pojasa,
Pa na Turke juris ucinio
Pola ih je sabljom isjekao.
A pola ih caru opremio;
Pa otide poljem sirokijem
Dvoru svome zdravo i veselo.
|
|
|