|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Marka Kraljevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Marka Kraljevica (II)
Odatle se svati podigose,
Otidose u zemlju Bugarsku,
Pravo dvoru kralja Sismanina
Lijepo ih kralju docekao
Vode konje u podrume donje,
A junake na bijele kule;
Pridrza ih tri bijela dana,
Pocinuse konji i junaci
Kad cetvrto jutro osvanulo,
Povikase kiceni causi.
"Azurala, kita i svatovi!
"Kratki danci, a dugi konaci,
"Hoce nam se doma zastarati."
Kralj iznese gospodske darove:
Kom jagluka, kome boscaluka,
Kumu dade od zlata siniju,
A djeveru od zlata kosulju
I dade mu konja i djevojku;
Jos djeveru kralje govorase
"Eto tebe konja i djevojke
"Do Markova dvora bijeloga,
"Podaj Marku lijepu djevojku,
"Na cast tebe konjic od mejdana"
Digose se kiceni svatovi
Putovati uz polje Bugarsko
Dje je sreca, ima i nesrece
Dunu vjetar u polju siroku,
Te podize duvak na djevojci,
Ukaza se lice u djevojke,
Vidje lice duzde od Mletaka,
Od muke ga glava zaboljela,
Jedva ceka, kad ce nocca doci
Kad svatovi na konak padose,
Tad' poseta duzde od Mletaka
Do cadora Zemljica Stjepana,
Pa Stjepanu tiho govorase:
"O djevere, Zemljicu Stjepane!
"Daj ti mene tvoju milu snahu
"Jednu noccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe jedna cizma blaga,
"Moj Stjepane, zutijeh dukata "
Veli njemu Zemljicu Stjepane
"Suti, duzde, okamenio se!
"Palo ti je na um poginuti?"
Povrati se duzde od Mletaka.
Kad su bili na drugom konaku,
Seta duzde bijelu cadoru,
Pa govori Zemljicu Stjepanu:
"Daj, Stjepane, tvoju milu snahu
"Jednu noccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe dvije cizme blaga,
"Moj Stjepane, zutijeh dukata "
Stjepan njemu gorko odgovori:
"Idi, duzde, izgubio glavu!
"Kako ce se obljubiti kuma!"
Povrati se duzde pod cadora.
Kad su bili na trecem konaku,
Ide duzde djeveru Stjepanu:
"Daj, djevere, tvoju milu snahu
"Jednu noccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe tri cizme dukata."
Prevari se Zemljicu Stjepane
Na tri cizme zutijeh dukata,
Dade duzdu svoju snahu milu.
Uze njemu tri cizme dukata,
A duzd kumu za bijelu ruku,
Odvede je pod cadore svoje,
Pa je kumi tiho besjedio"
"\Sjedi dolje, moja mila kumo!
"Da s' grlimo i da s' milujemo."
Veli njemu Bugarka djevojka
"Bolan kume, duzde od Mletaka!
"Pod nam' ce se zemlja provaliti,
"A vise nas nebo prolomiti,
"Kako ce se kuma milovati?"
Rece rijec duzde od Mletaka
"Oj ne luduj, moja mila kumo!
"Ja sam do sad devet obljubio,
"Kumo moja! kuma krstenijeh,
"A vjencane dvadest i cetiri;
"Ni jednom se zemlja ne provali,
"Nit' se nebo vise nas prolomi;
"Vec ti sjedi, da se milujemo."
A djevojka kumu govorase:
"A moj kume, duzde od Mletaka!
"Mene stara proklinjala majka,
"Da ne ljubim bradata junak,
"Vec junaka mlada golobrada,
"Kao sto je Kraljevicu Marko."
Kad to cuo duzde od Mletaka,
On berbere hitre dobavio,
Jedan mije, drugi bradu brije;
Poklanja se lijepa djevojka,
Kupi bradu, u jagluk zavija.
Pa berbere duzde izgonio,
Svojoj kumi tiho besjedio:
"\Sjedi dolje, moja mila kumo."
A Bugarka njemu besjedjase:
"A moj kume, duzde od Mletaka!
"Ako cuje Kraljevicu Marko,
"Oboje cem' izgubiti glave."
Veli duzde lijepoj djevojci:
"\Sjedi dolje, nemoj ludovati!
"Eno Marka na sredi svatova,
"Dje je bijel cador razapeo,
"Na cadoru jabuka od zlata,
"U jabuci dva kamena draga,
"Te se vidi do polu svatova;
"Vec ti sjedi, da se milujemo."
Rece njemu lijepa djevojka:
"\Stani malo, moj predragi kume!
"Dok izidjem pred cadore b'jele,
"Da pogledam nebu pod oblake,
"Il' je vedro, ili je oblacno."
Kad izidje mlada pred cadore,
Vidje cador Kraljevica Marka,
Zaigra se mlada niz svatove,
Kano jelen od godine dana,
Do cadora Kraljevica Marka.
Marko leg'o sanak boraviti,
A djevojka stade vise njega,
Roni suze od bijela lica,
Kad se prenu Marko Kraljevicu,
Onda rece Bugarci djevojci:
"Horjatkinjo, Bugarka djevojko!
"\Zar ne moze mene pricekati
"Dok dodjemo do bijela dvora
"I riscanski zakon savrsimo?"
Privati se sablje okovane.
Pokloni se lijepa djevojka,
Pa govori Kraljevicu Marku:
"Gospodaru, Kraljevicu Marko!
"Ja nijesam roda horjatskoga,
"Vec jednoga roda gospodskoga,
"Ti sa sobom vodis horjatine:
"Horjatina kuma i djevera;
"Prodade me Zemljicu Stjepane
"Duzdu kumu za tri cizme blaga;
"Ako mi se, Marko, ne vjerujes,
"Evo brade duzda od Mletaka."
Pa prosipa bradu iz jagluka.
Kada vidje Kraljevicu Marko,
On djevojci bjese govorio:
"\Sjedi dolje, lijepa djevojko,
"U jutru ce potraziti Marko."
Pa on leze sanak boraviti.
Kada svanu i ogranu sunce,
Usta Marko na noge lagane,
I prigrnu curak naopako,
A u ruku topuzinu tesku,
Ode pravo kumu i djeveru,
Te on njima dobro jutro daje:
"Dobro jutro, kume i djevere!
"Oj djevere! kamo tvoja snasa?
"A ti kume! kamo tvoja kuma?"
Suti djever, nista ne govori,
Progovori duzde od Mletaka:
"O moj kume, Kraljevicu Marko!
"\Sad su ljudi svakojake cudi,
"\Sad se nije ni nasalit' s mirom."'
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"\Zla ti sala, duzde od Mletaka!
"Nije sala obrijana brada!
"Kamo tebe brada juceranja?"
Jos mu case duzde govoriti,
Al' ne dade Kraljevicu Marko.
Manu sabljom, otkide mu glavu.
Pobjeze mu Zemljicu Stjepane,
Stize njega Kraljevicu Marko,
I njega je sabljom udario,
Od jednoga dvojicu ogradi.
Pa se vrati natrag do cadora,
Te opremi sebe i Sarina.
Podize se kita i svatovi,
Zdrav' odose bijelu Prilipu.
|
|
|