|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i Mina od Kostura
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Mina od Kostura (II)
Tad' navali ljuta Arapija,
Ode caru triest hiljad' vojske.
Onda care Marku knjigu pise:
"Brze hodi, moj posinko Marko!
"Propade mi triest hiljad' vojske."
Ali Marko caru odgovara:
"Kada brze, care poocime!
"Jos se nisam vina napojio,
"A kamo li u slavu ustao!"
Kad je drugo jutro osvanulo
Opet vice straza od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog strasnoga junaka
"Na sarenu konju velikome."
A Arapi juris ucinise,
Ode caru seset hiljad' vojske.
Opet care Marku knjigu pise:
"Hodi brze, moj posinko Marko!
"Propade mi seset hiljad' vojske."
Ili Marko caru odgovara:
"Cekaj malo, care poocime,
"Jos se nisam dobro pocastio
"\S kumovima i s prijateljima."
Kad je trece jutro osvanulo,
Opet vice straza od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog dobroga junaka
"Na sarenu konju velikome."
A Arapi juris ucinise,
Ode caru sto hiljada vojske.
Onda care Marku knjigu pise:
"Brze da si, moj posinko Marko!
"Brze da si, moj po Bogu sinko!
"Arapi mi sator oborise."
Onda Marko usjede na Sarca,
Pak on ode u carevu vojsku;
Kad u jutru bijel dan osvanu
I dvije se udarise vojske,
Opazi ta straza od Arapa,
Pak povika iz grla bijela:
"\Sad ustupi, ljuta Arapijo!
"Eno onog strasnoga junaka
"Na sarenu konju velikome."
Onda Marko ud'ri medj' Arape,
Na tri strane vojsku rascerao:
Jednu vojsku sabljom isjekao,
Drugu vojsku Sarcem pogazio,
Trecu vojsku pred cara dognao;
Al' se Marko ljuto izranio:
Sedamdeset rana dopanuo,
Sedamdeset rana od Arapa;
Pak on caru pade preko krila,
Pita njega care gospodine:
"Moj posinko, Kraljevicu Marko!
"Jesu li ti rane od samrti?
"Mozes li mi, sinko, preboljeti,
"Da ti trazim melem i ecime?"
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Gospodine, care poocime!
"Nijesu mi rane od samrti,
"Cini mi se, mogu preboljeti."
Car se masi rukom u dzepove,
Te mu daje hiljadu dukata,
Da on ide grdne rane vidat',
Za njim posla dvije vjerne sluge,
Da gledaju, da ne umre Marko;
Ali Marko ne trazi ecima,
Vec on ide iz krcme u krcmu,
Te on trazi, dje je bolje vino.
Tek se Marko vina ponapio,
I grdne mu rane zarastose;
Ali njemu sitna knjiga dodje,
Da su njemu dvori poharani:
Poharani, ognjem popaljeni,
Stara majka s konjma pregazena
I vjerna mu ljuba zarobljena;
Tad' protuzi Kraljevicu Marko
Uz koljeno caru poocimu:
"Gospodine, care poocime!
"B'jeli su mi dvori poharani,
"V'jerna mi je ljuba zarobljena,
"\Stara majka s konjma pregazena,
"Iz riznice odneseno blago,
"Odnijo ga Mina od Kostura."
Njega tjesi care gospodine:
"Ne boj mi se, moj posinko Marko!
"Ako su ti dvori izgoreli,
"Ljepse cu ti dvore naciniti
"Pored mojih, ko i moji sto su;
"Ako ti je blago odneseno,
"Da t' ucinim agom haraclijnskim,
"Pak ces vise blaga sakupiti;
"Ako ti je ljuba odvedena,
"Boljom cu te ljubom ozeniti."
Al' govori Kraljevicu Marko:
"Fala tebe, care poocime!
"Kad ti stanes mene dvore gradit',
"Mene hoce sirotinja kleti:
""Gle kurvica Kraljevica Marka!
""Oni su mu dvori izgoreli,
""A ovi mu pusti ostanuli!""
"Da m' ucinis agom haraclijnskim,
"Ja haraca pokupit' ne mogu
"Dok ne svezem nista i uboga,
"Pa ce mene sirotinja kleti:
""Gle kurvica Kraljevica Marka!
""Ono mu je blago odneseno,
""A ovo mu ostanulo pusto!""
"A sto ces me zenit' drugom ljubom,
"Kad je moja ljuba u zivotu?
"Vec daj meni trista janicara,
"Pokuj njima krive kosijere,
"I daj njima lagane motike,
"Ja cu ici bijelu Kosturu
"Ne bi l' svoju povratio ljubu."
Car mu dade trista janicara,
Pokova im krive kosijere,
I dade im lagane motike.
Janicare sjetovao Marko:
"Braco moja, trista janicara!
"Vi idite bijelu Kosturu,
"Kad dodjete ka Kosturu gradu,
"Vama ce se Grci radovati:
""Blago nama, evo nam argata!
""Jeftino ce radit' vinograde.""
"Vi nemojte, braco moja draga,
"Vec padnite pod Kosturom gradom,
"Pijte vino i bistru rakiju,
"Dokle i ja u Kostur ne dodjem."
Otidose trista janicara,
Otidose bijelu Kosturu,
Marko ode Svetoj gori slavnoj,
Pricesti se i ispovjedi se,
Jer je mnogu krvcu ucinio;
Pa obuce ruho kaludjersko,
Pusti crnu bradu do pojasa,
A na glavu kapu kamilavku;
Pa se baci Sarcu na ramena,
Ode pravo bijelu Kosturu.
Kada dodje Mini od Kostura,
Al' on sjedi, rujno pije vino,
A Markova sluzi mu ga ljuba;
Pita njega Mina od Kostura:
"Oj Boga ti, crni kaludjere!
"Otkud tebe taj sareni konjic?"
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Oj Boga mi, Mina gospodaru!
"Ja sam bio u carevoj vojsci
"Na Arapskoj ljutoj pokrajini,
"Tamo bjese jedna budalina
"Po imenu Kraljevicu Marko,
"I on tamo jeste poginuo:
"I ja njega jesam saranio
"Po zakonu i po obicaju,
"Dadose mi konja od podusja."
Kad to zacu Mina od Kostura,
Od radosti na noge skocio,
Pa govori Kraljevicu Marku:
"Be aferim, crni kaludjere!
"Evo ima devet godin' dana
"Kako cekam ja takove glase:
"Markove sam poharao dvore,
"Poharao, ognjem popalio,
"Vjernu sam mu ljubu zarobio,
"Jos je za se nijesam vjencao;
"\Sve sam cek'o, dok pogine Marko,
"A sad ces me ti vjencati s njome."
Uze knjigu Kraljevicu Marko,
Knjigu uze, te Minu vjencava,
Da sa kime, vec sa svojom ljubom!
Pa sjedose rujno piti vino,
Vino piti i veseliti se,
Al' govori Mina od Kostura:
"Cujes Jelo, i srce i duso!
"Do sad si se Markovica zvala,
"A od sad si Minina gospodja;
"Idi, duso, u riznice donje,
"Te donesi tri kupe dukata,
"Da darujem crna kaludjera."
Ode Jela u riznice donje,
Te donese tri kupe dukata,
Ne nosi ih od Minina blaga,
Vec ih nosi od Markova blaga;
I donese sablju zardjalu,
Pa je daje crnom kaludjeru:
"Na ti i to, crni kaludjere,
"Od podusja Kraljevicu Marku."
Uze sablju Kraljevicu Marko,
Sablju uze, pa je zagleduje,
Pa govori Mini od Kostura:
"Gospodaru, Mina od Kostura!
"Jel' slobodno na veselju tvome
"Poigrati sitno kaludjerski?"
Veli njemu Mina od Kostura:
"Jest slobodno, crni kaludjere,
"Jest slobodno, za sto ne bi bilo
Skoci Marko na noge lagane
Obrnu se i dva i tri puca,
Sav se cardak iz temelja trese;
Pa potrze sablju zardjalu,
Manu sabljom s desna na lijevo,
Te on Mini odsijece glavu,
Pa povika iz grla bijela:
"\Sad naval'te, moja argatijo!
"Nema vama Mine od Kostura."
Navalise trista janicara
U dvorove Mine od Kostura,
Bijele mu dvore poharase,
Poharase, ognjem popalise;
Marko uze svoju vjernu ljubu
I Minino on pokupi blago,
Pa otide bijelu Prilipu
Pjevajuci i pop'jevajuci.
|
|
|