|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i 12 Arapa
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i 12 Arapa
Sator penje Kraljevicu Marko
Na Arapskoj pokrajini ljutoj,
Pod satorom sede popi vino.
Joste Marko case ne popio,
Al' dopade robinja devojka
Pod satora Kraljevica Marka,
Stade Marka Bogom bratimiti:
"Bogom brate Kraljevicu Marko!
"Visnjim Bogom i svetim Jovanom!
"Oprosti me danas od Arapa,
"U troje sam dopadala ruke,
"Evo danas, brate, u cetvrte,
"Medj' dvanaest brace Arapcadi;
"Ne drze me, k'o se drzi roblje,
"Vec me biju trostrukom kandzijom,
"Nagone me, da im lice ljubim;
"Ne mogu i jadna ni gledati,
"A kamo li, da im lice ljubim."
A Marko je privati za ruku,
Posadi je do desna kolena,
Ogrte je kolastom azdijom,
A u ruke dade casu vina:
"Na, devojko, te se napij vina,
"Danas te je ogrejalo sunce,
"Kad si dosla k mene pod satora."
Tek devojka casu privatila,
I prinice, da s' napije vina,
Al' dopade dvanaest Arapa
Na dvanaest ata Arapskije,
Stase Marka nazivati kurvom:
"Kurvo jedna, Kraljevicu Marko!
"Ti li posta drugi car na zemlji,
"Da otimljes roblje od Arapa?"
A smeje se Kraljevicu Marko:
"Id't' odatle, deco Arapcadi!
"Da ja o vas ne ogresim duse."
Al' srditi dvanaest Arapa,
Svi dvanaest sablje potrgose,
Te nad Markom sator oborise,
Na satoru isekli konopce,
Pade sator na sokola Marka
I na njegov krstas alaj-barjak
I na Sarca konja velikoga.
Kade vide Kraljevicu Marko
Oborena svilena satora,
Planu Marko kao vatra ziva,
Pak on skoci na noge lagane,
Dovati se Sarca velikoga,
Za se baci Bogom posestrimu,
Tri puta je opasa pojasom,
A cetvrtom od sablje kajasom,
Pak potrze sablju okovanu,
Te potera dvanaest Arapa;
Ne sece i po grlu bijelu,
Vec i sece po svilenu pasu;
Od jednoga dvojica padaju,
Od dvanaest Marko nacinio,
Od dvanaest dvadest i cetiri.
Pak se manu preko polja ravna,
Kano zvezda preko vedra neba.
Ode pravo ka Prilipu gradu,
Ka svojemu dvoru bijelome.
Pak dozivlje Jevrosimu majku:
"Jevrosima, moja stara majko!
"Moja majko, moja slatka rano!
"Evo, mati, Bogom posestrime,
"Ran' je, majko, mene kakono si,
"Udomi je, kano celo svoje,
"Da bi, majko, stekli prijatelje."
Ranila je Jevrosima stara,
Ranila je, i udomila je
U Rudnika grada bijeloga
U veliku kucu Dizdarica
Medju njima devet bratenaca.
Otud Marko stece prijatelje;
Odlazio cesto posestrimi;
Kao svojoj sestrici rodjenoj,
I cesto se vina napijao.
|
|
|