|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i kci kralja Arapskoga
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i kci kralja Arapskoga
Pita majka Kraljevica Marka:
"Ja moj sinko, Kraljevicu Marko!
"Sto ti gradis mloge zaduzbine?
"Il' si tesko Bogu zgrijesio,
"Il' si ludo[47] blago zadobio?"
Veli njojzi od Prilipa Marko:
"Oj Boga mi, moja stara majko!
"Jednom bijah u zemlji Arapskoj,
"Pa uranih na vodu catrnju,
"Da napojim mojega Sarina;
"Kad ja dodjoh na vodu catrnju,
"Al' na vodi dvanaest Arapa;
"Ja scadijah, mati, preko reda
"Da napojim mojega Sarina,
"Ne dade mi dvanaest Arapa;
"Mati moja, izvadismo kavgu:
"Ja potegoh tesku topuzinu.
"Te udarih crna Arapina,
"Ja jednoga, mene jedanaest,
"Ja dvojicu, mene desetina,
"Ja trojicu, mene devetina,
"Ja cetiri, a mene osmina,
"Ja petinu, a mene sedmina,
"Ja sestinu, a mene sestina;
"Sestina je mene nadvladala,
"\Svezase mi ruke naopako,
"Odvedose kralju Arapskome,
"Kralj me baci na dno u tavnicu,
"Ja tavnovah za sedam godina,
"Nit' ja znadoh, kad mi ljeto dodje,
"Nit ja znadoh, kad mi zima dodje,
"Osim jedno, moja stara majko:
"\Zimi bi se grudale djevojke,
"Probace mi po grudu snijega,
"Po tom znadem, da je dosla zima;
"Ljeti bace strucak bosioka,
"Po tom znadem, da je ljeto, majko.
"A kad nasta osma godinica,
"Tavnica mi nije dodijala,
"Dodija mi Arapka djevojka,
"Mila cerca Kralja Arapskoga,
"Dolazeci jutrom i vecerom;
"Vice mene na tavnicki pendzer:
""Ne trun', jadan, u tavnici, Marko!
""Vec daj mene tvoju vjeru tvrdu,
""Da ces mene uzet' za ljubovcu,
""Da izbavim tebe iz tavnice,
""Dobra tvoga iz podruma Sarca,
""Pokupicu zutijeh dukata,
""Bolan Marko, koliko ti drago.""
"Kad se, mati, vidjeh na nevolji,
"\Skinuh kapu, metnuh na koljeno,
"Pa se kunem kapi na koljenu:
""Tvrda vjera! ostavit' te ne cu,
""Tvrda vjera! prevarit' te ne cu;
""I sunce je vjerom prevrnulo,
""Te ne grije zimi k'o i ljeti,
""A ja vjerom prevrnuti ne cu.""
"To promisli Arapka djevojka,
"Promislila, da se kunem njojzi:
"Jedno vece bjese omrknulo,
"Otvori mi od tavnice vrata,
"Izvede me iz tavnice, majko,
"Dovede mi pomamna Sarina,
"I jos sebe boljeg od Sarina,
"Na obadva bisage dukata,
"Donese mi sablju okovanu;
"Otale se dovatismo konja
"I odosmo kroz zemlju Arapsku.
"Kade jutro bjese osvanulo,
"I ja sjedoh, mati, otpocivat
"A uza me Aralka djevojka,
"\Zagrli me crnijem rukama,
"Kad pogledah, moja stara majko,
"Ona crna, a bijeli zubi,
"To se mene mucno ucinilo,
"Ja potegoh sablju okovanu,
"Udarih je po svilenu pasu,
"Kroz nju sablja, mati, prolecela;
"Privatih se mojega Sarina,
"Jos Arapci glava progovara:
""Bogom brate, Kraljevicu Marko!
""Nemoj, bolan, mene ostaviti!""
"Tu sam, mati, Bogu zgrijesio,
"A veliko blago zadobio,
"Te ja gradim mloge zaduzbine."
47) /"Ludo/ blago zadobio" znaci bez muke i /bez pameti,/ samo
srecom, a mlogo blaga.
|
|
|