|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i Arapin
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Arapin (II)
Knjigu primi Kraljevicu Marko,
Kada vidje, sto se u njoj pise,
On govori carskom tatarinu:
"Idi natrag, carev tatarine!
"Idi kazi mojoj pomateri:
"Ja ne smijem na Arapa doci;
"Arapin je junak na mejdanu,
"\Skinuce mi glavu sa ramena;
"A ja volim moju rusu glavu,
"Neg' sve blago cara cestitoga."
Ode tatar i kaza carici,
Sto je rek'o Kraljevicu Marko.
Kad to zacu careva djevojka,
Skoci mlada na noge lagane,
Pak dovati pero i hartiju,
U lice je perom udarila,
Od obraza krvi otvorila,
Marku sitnu knjigu napisala:
"bogom brate, Kraljevicu Marko!
"Bratimim te Bogom istinijem,
"I kumim te bogom istinijem
"I vasijem svetijem Jovanom,
"Ne daj mene crnu Arapinu,
"Evo tebe sedam tovar' blaga,
"I evo ti sedam boscaluka,
"Nit' su tkani, niti su predeni,
"Ni u sitno brdo uvodjeni,
"Vec od cista zlata saljevani
"I dacu ti od zlata siniju,
"Na siniji opletena guja,
"Povisoko glavu izdignula,
"U zubima drzi dragi kamen,
"Pored kog se vidi vecerati
"U po noci, kao u po dana,
"I dacu ti sablju okovanu,
"Na kojoj su tri balcaka zlatna
"I u njima tri draga kamena
"(Valja sablja tri careva grada),
"Jos cu carev pecat udariti,
"Da te vezir pogubit' ne moze
"Dok cestitog cara ne zapita."
Posla Marku knjigu po tataru;
Kada Marku sitna kanta dodje,
Te on vidje, sto mu knjiga kaze,
Onda stade Marko govoriti:
"Jaoh mene, moja posestrimo!
"\Zlo je doci, a gore ne poci.
"Da s' ne bojim cara i carice,
"Ja se bojim Boga i Jovana;
"Bas cu poci, da ne cu ni doci."
On opremi natrag tatarina,
Nit' mu rece doci, ni ne doci,
A on ode na tananu kulu,
Te oblaci na se odijelo:
A na pleci curak od kurjaka,
A na glavu kapu od kurjaka;
Pa pripasa sablju okovanu,
Joste uze koplje ubojito;
I on sidje u podrume Sarcu,
Poteze mu sedmere kolane;
Pa natoci jedan mijsh vina,
Objesi ga Sarcu s desne strane,
A s lijeve tesku topuzinu,
Da ne kriva ni tamo ni. amo,
Tad' se baci Sarcu na ramena,
Ode pravo bijelu Stambolu
Kada dodje bijelu Stambolu,
On ne ide caru ni veziru,
Vece ide u Novoga hana,
U hanu je konak ucinio.
Kad je bilo ispred tavne noci,
On povede Sarca na jezero,
Da ga ladne napoji vodice,
Al' mu Sarac vode piti ne ce,
Vec pogleda cesto oko sebe,
Al' eto ti Turkinje djevojke.
Pokrila se zcadjenom maramom,
Kako dodje na jezero mlada,
Pokloni se zelenu jezeru,
Pak jezeru stade besjediti
"Bozja pomoc, zeleno jezero!
"Bozja pomoc, moja kuco vjecna!
"U tebe cu vijek vjekovati,
"Udacu se za tebe, jezero,
"Volim za te, aego za Arapa."
Javi joj se Kraljevicu Marko:
"Oj gospodjo, Turkinjo djevojko!
"Sto nagoni tebe u jezero?
"\Za sto l' ces se udat' za jezero?
"Kakva ti je golema nevolja?"
Progovara Turkinja djevojka:
"Prodji me se, gola dervisino!
"Sto me pitas, kad pomoc' ne mozes?"
Sve mu kaza od kraja do konca,
Od sta mlada bjezi u jezero:
"Najposlije kazase mi Marka
"U Prilipu gradu bijelome,
"I kazase, da je junak Marko,
"Da bi mog'o Arapa zgubiti;
"Ja sam njega Bogom bratimila,
"I kumila svetijem Jovanom,
"I dare mu mloge obricala;
"No zaludu! ne sce doci Marko,
"Ne sce doci, ne dosao majci!"
Al' govori Kraljevicu Marko:
"Ne kuni me, moja posestrimo!
"Ja sam glavom Kraljevicu Marko."
Kad to zacu lijepa djevojka,
Objesi se Marku oko vrata:
"Bogom brate, Kraljevicu Marko!
"Ne daj mene crnu Arapinu."
Rece njojzi Kraljevicu Marko:
"Posestrimo, Turkinjo djevojko!
"Dok je mene i na mene glave,
"Ne dam tebe crnom Arapinu;
"Nemoj drugom kazivati za me,
"Vece kazi caru i carici,
"Nek mi stogodj za veceru spreme,
"Al' neka mi vina ne omale,
"Nek mi poslju u Novoga hana;
"Kad Arapin sa svatovi dodje,
"Neka njega l'jepo docekaju,
"I nek tebe dadu Arapinu,
"Da u dvoru ne zamece kavge,
"A ja znadem, dje cu te oteti,
"Ako Bog da i sreca junacka."
|
|
|