Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Djavolska slanina

Nekakav kradljivac zamotri danju u coveka slaninu na tavanu, pa podje u vece, posto ljudi pospe, te se sastrag popne na somic, i uvuce se na tavan. Posto skine slaninu i uprti na ledja, podje gredom da se vrati natrag, pa se nekako omakne, te padne na sred kuce, dje je spavao covek sa zenom i s djecom. Kad ovaj bubne sa slaninom medju njih a covek skoci onako u mraku, pa stane vikati: "Ko je to?" A kradljivac odgovori: "Ja sam djavo." A covek krsteci se povice: "Pa sta ces ovdje, anate te mate bilo?" A kradljivac odgovori: "Cuti, evo sam ti donio jednu slaninu." A covek, jos vecma uplasen, povice: "Idi bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!" A kradljivac onda rece: "E dobro, kad ne ces, a ti mi pridigni slaninu da idem." Covek mu dragovoljno pridigne slaninu, samo da mu se djavo kine iz kuce; i on uprti slaninu na ledja, i odnese kao svoju. Kad u jutru svane, onda covek vidi, da je djavolu pridigao svoju slaninu.