| | (Gorski Vijenac 19. dio) |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1377 | Ja ću pričat, kad svi ostaviste: |
| s1378 | viđeh na san Draška Popovića! |
| s1379 | A meni se ka u zarok stjeca, |
| s1380 | i reka bih, eto ga niz polje. |
| | |
| | Serdar Radonja |
| | |
| s1381 | Gledaj čuda, što je jadni čovjek! |
| s1382 | Mi se dosad ništa ne sjećasmo |
| s1383 | najboljega našega vojvode. |
| s1384 | A đe bio Draško Popoviću? |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s1385 | Hodio je do u Mletke Draško. |
| s1386 | Kada Senđer na Kotor udara, |
| s1387 | šta grad biti topom bukovijem. |
| s1388 | Pop Šćepan se tad u Kotor nagna. |
| s1389 | Godi jednom topom sa Kotora, |
| s1390 | Senđerovu pogodi lubardu, |
| s1391 | u grlo joj zrnom ugodio- |
| s1392 | slomi mu je u trista komatah . |
| s1393 | Tad zadobi platu u principa, |
| s1394 | na godinu stotinu cekinah. |
| s1395 | Pop je pao ljuto od starosti, |
| s1396 | pa je Draško u Mletke hodio |
| s1397 | da donese od Mlečića platu. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1398 | Navrtite te pet šest ovnovah, |
| s1399 | da ručamo, da doma idemo. |
| | |
| | Dođe Draško vojvoda pa se sa svijema grli i celiva,pa sjede među njima. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1400 | Pričaj štogod, Draško, od Mletakah! |
| s1401 | Kakav narod bješe na te strane? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1402 | Kakav narod, pitaš li, Rogane? |
| s1403 | Ka ostali - ne bjehu rogati. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1404 | Znamo, čoče, nijesu rogati, |
| s1405 | no bjehu li zgodni i bogati? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1406 | Bješe, brate, dosta lijepijeh, |
| s1407 | a grdnijeh deset puta više; |
| s1408 | od bruke se gledat ne mogahu. |
| s1409 | Bogatijeh bješe pogolemo; |
| s1410 | od bogastva bjehu poluđeli, |
| s1411 | đetinjahu isto kao bebe. |
| s1412 | Svi nuglovi punani praznovah; |
| s1413 | mucahu se, da im oči prsnu, |
| s1414 | da oderu koru leba suha. |
| s1415 | Gledao sam po dva među sobom |
| s1416 | đe uprte kakvu ženetinu |
| s1417 | tjelesine mrtve i lijene |
| s1418 | (potegla bih po stotinu okah!) |
| s1419 | pa je nose proz gradske ulice |
| s1420 | usred podne tamo i ovamo. |
| s1421 | Ne boje se česti i poštenju, |
| s1422 | tek da steku da se kami rane. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1423 | Bjehu li im kakve kuće, Draško? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1424 | Bjehu kuće na svijet divota! |
| s1425 | Ama bješe muke i nevolje: |
| s1426 | ćeskota ih nesretnja davljaše, |
| s1427 | smrad veliki i teška zapara, |
| s1428 | te nemahu krvi u obrazu. |
| | |
| | Vuk Mićunović(leži zajedno sa serdarom Jankom) |
| | |
| s1429 | A kako te zbilja, dočekaše? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1430 | Ko m' u zli čas dočekiva, Vuče? |
| s1431 | Ja nijesam ni pozna nikoga, |
| s1432 | a kamoli da me ko dočeka, |
| s1433 | no mi ona ružna mješavina |
| s1434 | ne davaše iz kuće izaći. |
| s1435 | Svagda graja bješe oko mene |
| s1436 | kada hoćah po gradu izaći, |
| s1437 | kao u nas bijele neđelje |
| s1438 | kad se krenu momčad u maskare. |
| s1439 | Da jednoga ne bi prijatelja, |
| s1440 | glavom sina Zana Grbičića, |
| s1441 | svoga doma već ne ćah gledati, |
| s1442 | nego kosti tamo ostaviti. |
| s1443 | A on me je bratski dočekao, |
| s1444 | vodio me svuda po Mletkama. |