Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 19. dio)
 
 Knez Rogan
 
s1377 Ja ću pričat, kad svi ostaviste:
s1378 viđeh na san Draška Popovića!
s1379 A meni se ka u zarok stjeca,
s1380 i reka bih, eto ga niz polje.
 
 Serdar Radonja
 
s1381 Gledaj čuda, što je jadni čovjek!
s1382 Mi se dosad ništa ne sjećasmo
s1383 najboljega našega vojvode.
s1384 A đe bio Draško Popoviću?
 
 Serdar Vukota
 
s1385 Hodio je do u Mletke Draško.
s1386 Kada Senđer na Kotor udara,
s1387 šta grad biti topom bukovijem.
s1388 Pop Šćepan se tad u Kotor nagna.
s1389 Godi jednom topom sa Kotora,
s1390 Senđerovu pogodi lubardu,
s1391 u grlo joj zrnom ugodio-
s1392 slomi mu je u trista komatah .
s1393 Tad zadobi platu u principa,
s1394 na godinu stotinu cekinah.
s1395 Pop je pao ljuto od starosti,
s1396 pa je Draško u Mletke hodio
s1397 da donese od Mlečića platu.
 
 Knez Rogan
 
s1398 Navrtite te pet šest ovnovah,
s1399 da ručamo, da doma idemo.
 
 Dođe Draško vojvoda pa se sa svijema grli i celiva,pa sjede među njima.
 
 Knez Rogan
 
s1400 Pričaj štogod, Draško, od Mletakah!
s1401 Kakav narod bješe na te strane?
 
 Vojvoda Draško
 
s1402 Kakav narod, pitaš li, Rogane?
s1403 Ka ostali - ne bjehu rogati.
 
 Knez Rogan
 
s1404 Znamo, čoče, nijesu rogati,
s1405 no bjehu li zgodni i bogati?
 
 Vojvoda Draško
 
s1406 Bješe, brate, dosta lijepijeh,
s1407 a grdnijeh deset puta više;
s1408 od bruke se gledat ne mogahu.
s1409 Bogatijeh bješe pogolemo;
s1410 od bogastva bjehu poluđeli,
s1411 đetinjahu isto kao bebe.
s1412 Svi nuglovi punani praznovah;
s1413 mucahu se, da im oči prsnu,
s1414 da oderu koru leba suha.
s1415 Gledao sam po dva među sobom
s1416 đe uprte kakvu ženetinu
s1417 tjelesine mrtve i lijene
s1418 (potegla bih po stotinu okah!)
s1419 pa je nose proz gradske ulice
s1420 usred podne tamo i ovamo.
s1421 Ne boje se česti i poštenju,
s1422 tek da steku da se kami rane.
 
 Knez Janko
 
s1423 Bjehu li im kakve kuće, Draško?
 
 Vojvoda Draško
 
s1424 Bjehu kuće na svijet divota!
s1425 Ama bješe muke i nevolje:
s1426 ćeskota ih nesretnja davljaše,
s1427 smrad veliki i teška zapara,
s1428 te nemahu krvi u obrazu.
 
 Vuk Mićunović(leži zajedno sa serdarom Jankom)
 
s1429 A kako te zbilja, dočekaše?
 
 Vojvoda Draško
 
s1430 Ko m' u zli čas dočekiva, Vuče?
s1431 Ja nijesam ni pozna nikoga,
s1432 a kamoli da me ko dočeka,
s1433 no mi ona ružna mješavina
s1434 ne davaše iz kuće izaći.
s1435 Svagda graja bješe oko mene
s1436 kada hoćah po gradu izaći,
s1437 kao u nas bijele neđelje
s1438 kad se krenu momčad u maskare.
s1439 Da jednoga ne bi prijatelja,
s1440 glavom sina Zana Grbičića,
s1441 svoga doma već ne ćah gledati,
s1442 nego kosti tamo ostaviti.
s1443 A on me je bratski dočekao,
s1444 vodio me svuda po Mletkama.