| | (Gorski Vijenac 20. dio) |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1445 | A bjehu li junaci, vojvoda? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1446 | Ne, božja ti vjera, Mandušiću! |
| s1447 | O junaštvu tu ne bješe zbora. |
| s1448 | Nego bjehu k sebi domamili, |
| s1449 | domamili pa ih pohvatali, |
| s1450 | jadnu našu braću sokolove, |
| s1451 | Dalmantince i hrabre Hrvate; |
| s1452 | pa brodove njima napunili |
| s1453 | i tiska' ih u svijet bijeli, |
| s1454 | te dovukuj blago iz svijeta |
| s1455 | i pritiskaj zemlje i gradove. |
| | |
| | Serdar Ivan |
| | |
| s1456 | A sudovi bjehu li im pravi? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1457 | Bjehu, brate, da te Bog sačuva! |
| s1458 | Malo bolji nego u Turčina. |
| s1459 | Bješe jedna kuća prevelika |
| s1460 | u kojoj se građahu brodovi; |
| s1461 | tu hiljadu bjehu nevoljnikah, |
| s1462 | svi u ljuta gvožđa poputani, |
| s1463 | te građahu principu brodove; |
| s1464 | tu od plača i ljute nevolje |
| s1465 | ne mili se uljesti čovjeku. |
| s1466 | Jedni sužnji bjehu prikovani |
| s1467 | u putima na velje brodove, |
| s1468 | te vožahu po moru brodove; |
| s1469 | tu ih ljetnje gorijaše sunce |
| s1470 | i davljahu kiše i vremena, |
| s1471 | ne mogahu iz veze šenuti, |
| s1472 | no, ka pašče kad ga za tor svežeš, |
| s1473 | tu čamaju i dnevi i noć. |
| s1474 | Najgore im pak bjehu tavnice |
| s1475 | pod dvorove đe dužde stojaše; |
| s1476 | u najdublju jamu koju znadeš |
| s1477 | nije gore ko u njih stojati. |
| s1478 | Konj hoćaše u njima crknuti, |
| s1479 | čovjek pašče tu svezat ne šćaše, |
| s1480 | a kamoli čojka nesretnjega; |
| s1481 | oni ljude sve tamo vezahu |
| s1482 | i davljahu u mračnim izbama. |
| s1483 | Sav protrnem, da ih Bog ubije, |
| s1484 | kad pomislim za ono strašilo. |
| s1485 | Niko žalit ne smije nikoga, |
| s1486 | a kamoli da mu šta pomože. |
| s1487 | Kada viđeh vitešku nevolju, |
| s1488 | zabolje me srce, progovorih: |
| s1489 | Što, pogani, od ljudi činite? |
| s1490 | Što junački ljude ne smaknete, |
| s1491 | što im takve muke udarate? |
| s1492 | Dok Grbičić meni poprišapta: |
| s1493 | Nemoj takve govorit riječi, |
| s1494 | ne smije se ovde pravo zborit. |
| s1495 | Tvoja sreća - ne razumješe te |
| s1496 | I čujte me što vam danas kažem: |
| s1497 | poznao sam na one tavnice |
| s1498 | da su božju grdno prestupili, |
| s1499 | i da će im carstvo poginuti |
| s1500 | i boljima u ruke uljesti. |
| | |
| | Vuk Mićunović |
| | |
| s1501 | Budili se ti tako proričeš, |
| s1502 | mišljahu li u svijet za koga? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s1503 | Nema toga ko s' ne boji čega, |
| s1504 | da ničega ano svoga hlada. |
| s1505 | Oni straha drugoga nemahu |
| s1506 | do od žbirah i do od špijunah; |
| s1507 | od njih svako u Mletke drktaše. |
| s1508 | Kad dva zbore štogod na ulicu, |
| s1509 | treći uho obrne te sluša, |
| s1510 | pa onaj čas trci sudnicima, |
| s1511 | kaži ono što oni zborahu |
| s1512 | i popridaj štogod i pogladi. |
| s1513 | Sud onaj čas ona dva uhvati, |
| s1514 | pa na muke s njima u galiju. |
| s1515 | Od toga ti bjehu poginuli, |
| s1516 | među sobom vjeru izgubili. |
| s1517 | Kolike su s kraja u kraj Mletke, |
| s1518 | tu ne bješe ni jednoga čojka |
| s1519 | jedan drugog koji ne držaše |
| s1520 | za tajnoga žbira i špijuna. |
| s1521 | Grbičić se meni kunijaše |
| s1522 | da su jednom žbiri i špijuni |
| s1523 | oblagali jednoga principa |
| s1524 | pred senatom i svijem narodom, |
| s1525 | i da su mu glavu otkinuli |
| s1526 | baš na stube njegova palaca. |
| s1527 | Kako ih se drugi bojat neće |
| s1528 | kad mogaše oblagati dužda! |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1529 | A bješe li igre u Mletkama, |
| s1530 | ka ovo te se mi igramo? |