| (Gorski Vijenac 22. dio) |
| |
| Vuk Mićunović |
| |
s1615 | Pojahu li uz gusle lijepo? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1616 | Kakve gusle i kakvu nesreću? |
s1617 | Tu za gusle i zbora ne bješe! |
| |
| Vuk Mićunović |
| |
s1618 | Ada za svu igru bez gusalah |
s1619 | ja ti ne bih paru tursku dao. |
s1620 | Đe se gusle u kuću ne čuju, |
s1621 | tu je mrtva i kuća i ljudi. |
| |
| Serdar Radonja |
| |
s1622 | Za svaku te rabotu pitasmo; |
s1623 | a gleda li principa, vojvoda? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1624 | Gledah, brate, kao tebe sada. |
| |
| Serdar Radonja |
| |
s1625 | A bješe li kakav, amanati? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1626 | Bješe čovjek te od srednje ruke; |
s1627 | da ne bješe pod onim imenom, |
s1628 | ne šćaše se bojat od uroka. |
| |
| Serdar Radonja |
| |
s1629 | Kako li se zvaše, vojevoda? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1630 | Valijero, i već ne znam kako. |
| |
| Serdar Ivan |
| |
s1631 | Pita li te što za ove kraje? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1632 | Pita, brate, ne znam ni sam kako. |
s1633 | Ja izidoh pred njim s Grbičićem, |
s1634 | poklonih se kako mi rekoše. |
s1635 | Put mene se poosmjehnu princip, |
s1636 | raspita me za naše krajeve, |
s1637 | i šćah reći ljubi Crnogorce, |
s1638 | jer spomenu sve redom bojeve |
s1639 | đe su naši pomogli Mletkama. |
s1640 | Pa poslijed poče đetinjati; |
s1641 | zapita me za naše susjede, |
s1642 | za Bošnjake i za Arbanaše: |
s1643 | Kad uhvate - kaže- Crnogorca, |
s1644 | bilo živa al' mrtva u ruke, |
s1645 | hoće li ga izjest, što li rade? |
s1646 | Đe izjesti, ako Boga znadeš, |
s1647 | ka će čovjek izjesti čovjeka? |
s1648 | Ma sam čuo - opet mi govori- |
s1649 | jedan narod tamo zmije jede. |
s1650 | Kakve zmije, čestiti principe? |
s1651 | A gadno je na put pogledati- |
s1652 | sve se dlake naježe čovjeku! |
| |
| Knez Janko |
| |
s1653 | Ja mnim te je dočeka lijepo? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1654 | No lijepo, nego prelijepo! |
s1655 | Obeća mi i što mu ne iskah. |
s1656 | I pomislih kad od njega pođoh: |
s1657 | blago meni jutros i dovjek, |
s1658 | evo sreće za sve Crnogorce, |
s1659 | dajbudi ću povest dosta praha |
s1660 | da s' imaju čim biti s Turcima. |
s1661 | Kad poslijed, sve ono izlinja, |
s1662 | ka da ništa ni zboreno nije. |
s1663 | I posad mu ne bih vjerovao |
s1664 | mlijeko je da reče bijelo. |
| |
| Knez Rogan |
| |
s1665 | A kako te ranjahu, vojvoda? |
s1666 | Bjehu li im lijepa jestiva? |
| |
| Vojvoda Draško |
| |
s1667 | Tu ne bješe jela izvan leba, |
s1668 | no donesi nekakve preslačke, |
s1669 | po tri ure liži dokle ručaj. |
s1670 | Dva dijela tu bijaše puka |
s1671 | jošte mladi, a obezubili, |
s1672 | sve ližući one poslastice. |
s1673 | Od želje se sad najedoh mesa. |