| | (Gorski Vijenac 23. dio) |
| | |
| | Vuk Mićunović |
| | |
| s1674 | Fala Bogu, jest veliko čudo! |
| s1675 | Vidi te li ovde u Kotoru |
| s1676 | baš ovoga Sovru providura |
| s1677 | i ostalu gospodu mletačku? |
| s1678 | Voli su ti kokoš ali jaje |
| s1679 | nego ovna ali grudu sira. |
| s1680 | Koje čudo mogu na godinu |
| s1681 | kokošakah oni pozobati! |
| s1682 | Pa pogini u ono gospodstvo, |
| s1683 | spusti kulj, a obrivi brke, |
| s1684 | a pospi se po glavi pepelom, |
| s1685 | a brnjice ka u žene usi. |
| s1686 | Kako tridest napuni godinah, |
| s1687 | svaki dođe kao babetina, |
| s1688 | od bruke se gledati ne može; |
| s1689 | kako pođi malo uza stube, |
| s1690 | ublijedi kako rubetina |
| s1691 | a nešto mu zaigraj pod grlom, |
| s1692 | rekao bi, onaj čas umrije! |
| | |
| | Sijeku peciva i sjedoše na ručak. Serdar Janko pita či je brav te mu on u pleće gleda, i kažu mu da je Martina Bajice. |
| | |
| | Serdar Janko |
| | |
| s1693 | Divna pleća, a divno li piše! |
| s1694 | Blago tebi za dovijek, starče, |
| s1695 | čudno li ćeš nešto doživjeti! |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1696 | Koje drže da je naša strana, |
| s1697 | al' od krsta ali je od stuba? |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1698 | Mi smo vazda od krsta držali. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1699 | Hiljadu sam plećah oglodao, |
| s1700 | ali ove ne viđeh nesreće. |
| s1701 | Čije ovo pleće te ga gledam? |
| s1702 | Njegova se kuća ugasila, |
| s1703 | u nju neće kokota pojati; |
| s1704 | a evo je nasred njega šuplje |
| s1705 | ka da ga si silom prosupljio, |
| s1706 | a po njemu dvadeset grobovah |
| s1707 | i ni jedan nije izvan kuće. |
| | |
| | Svi gledaju ono pleće i čude se kakvo je. Pitaju od čijega je brava, i kažu im da je od brava Skender-Age Medovića. |
| | |
| | Knez Janko (gleda jedno pleće i priča iz njega) |
| | |
| s1708 | Ima ovaj dvadeset govedi, |
| s1709 | guvno mu je kod kuće lijepo, |
| s1710 | na kuću mu sljemi dosta jako, |
| s1711 | jaki su mu i lijepi konji; |
| s1712 | krije negđe zamotuljak parah, |
| s1713 | ma bih reka da ih nije mnogo, |
| s1714 | i za njih mu svi u kući znaju. |
| | |
| | Vukota Mrvaljević (priča iz pleća) |
| | |
| s1715 | Čudna negđe pustoga plijena, |
| s1716 | no je krvav, da ga Bog ubije: |
| s1717 | Kosovo je oko njega leglo! |
| | |
| | Vuk Mićunović |
| | |
| s1718 | Što bajete kao bajalice |
| s1719 | ali babe kad u bob vračaju? |
| s1720 | Što će znati mrtve kosturine |
| s1721 | kako će se kome dogoditi? |
| | |
| | Vukota Mrvaljević |
| | |
| s1722 | Koje jade ti tobož mudruješ? |
| s1723 | A ti više u njima proričeš |
| s1724 | no koji mu drago desetinja. |
| s1725 | Ne daš nigda pleća oglodati, |
| s1726 | no ih grabiš iz ustah ljudima; |
| s1727 | meni si ih stotinu uzeo |
| s1728 | da đavola priđe u njih vidiš. |
| s1729 | U to ti je prošlo po vjeka! |
| | |
| | Vojvoda Batrić |
| | |
| s1730 | Danu, Vuče iz Lješeva Stupa, |
| s1731 | uzmi gusle da nas razgovoriš; |
| s1732 | kad je dobro, neka je i bolje. |
| | |
| | Vuk Lješevostupac (poje) |
| | |
| s1733 | Čevo ravno,gnjijezdo junačko, |
| s1734 | a krvavo ljudsko razbojište, |
| s1735 | mnoge li si vojske zapamtilo, |
| s1736 | mnoge li si majke ojadilo! |
| s1737 | Ljudske su te kosti zatrpale, |
| s1738 | ljudskom si se krvlju opjanilo; |
| s1739 | vazda raniš od Vidova dana |
| s1740 | junačkijem i konjskijem mesom |
| s1741 | gavranove i mrke vukove! |
| s1742 | Stašno l' bješe jednom pogledati: |
| s1743 | dim te crni bješe priklopio, |
| s1744 | sto hiljadah pritislo Turakah, |
| s1745 | oko tebe puške grmijahu, |
| s1746 | fristijahu hiljade momakah |
| s1747 | a grakahu na jata vranovi. |
| s1748 | Iza tmine i sunce ogrije: |
| s1749 | pred večer se nad tobom izvedri, |
| s1750 | Turke mrtve po tebe brojasmo, |
| s1751 | pogodit se nigda ne mogasmo |
| s1752 | oko broja, koliko ih bješe. |
| | |
| | (ostavlja gusle) |