| | (Gorski Vijenac 36. dio) |
| | |
| | Đače (uzima knjigu i čita) |
| | |
| s2707 | Knez Nikola i svi dupiljani |
| s2708 | pozdravljamo našega Vladiku! |
| s2709 | Pišemo ti što je kod nas bilo. |
| s2710 | Kako čusmo što bi na Cetinju, |
| s2711 | poklasmo se s našijem turcima. |
| s2712 | Dan i noć je poklanje trajalo: |
| s2713 | bješe puna Crmnica Turakah, |
| s2714 | desećara, age izjelice. |
| s2715 | Malo ko nam u pomoći dođe; |
| s2716 | i mi smo ti grdno izginuli, |
| s2717 | polovina u boj poginusmo. |
| s2718 | Nestalo je groblja oko crkve, |
| s2719 | po šestinu u jedan kopamo. |
| s2720 | Po Crmnici Turke isjekosmo |
| s2721 | i grad Bešac s zemljom izravnismo. |
| s2722 | sad ti nema u našu nahiju |
| s2723 | obilježja od turskoga uha |
| s2724 | do trupine ali razvaline. |
| | |
| | Vladika Danilo plače a Iguman se Stefan smije. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2725 | Ti, Igumne, ne razumje pismo, |
| s2726 | a bi i ti na njem proplakao: |
| s2727 | po šestinu ujedno kopaju! |
| | |
| | Iguman Stefan (čita naizust) |
| | |
| s2728 | Razumijeh ga, al' plakat ne mogu. |
| s2729 | Da umijem plakat od radosti, |
| s2730 | bih plakao slađe nego igda, |
| s2731 | Al kod mene, kada poje duša, |
| s2732 | suze mi se smrznu od radosti. |
| | |
| | Bije neko u vrata od kujine, da ih slomi, misle da je lud. |
| | |
| | Iguman Stefan (čita naizust) |
| | |
| s2733 | Pomoz Bože i Mali božiću! |
| s2734 | Kad je radost sa svakoje strane, |
| s2735 | nek uljeze i ta' ludi k nama |
| s2736 | da nam kuću napuni smijeha! |
| | |
| | Otvaraju đaci vrata,kad evo Vuk Mandušić. Namrčio se i crni mu brci pali na izlomljene toke. Dzeferdar prebijen nosi u ruke, i sjeda kod ognja, sav krvav. Nikome ni pomoz Bog. Začude se kad ga onakvoga vide. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2737 | Što je, Vuče? Grdno li izgledaš! |
| s2738 | Viđu da si s krvave poljane, |
| s2739 | gazio si negđe vatru živu |
| s2740 | i Bog znade, do tebe samoga, |
| s2741 | je li iko tu živ pretekao; |
| s2742 | er bez muke ne prskaju toke |
| s2743 | ni se lome taki džeferdari |
| s2744 | te s' od vitke žice sakovani. |
| | |
| | Vuk Mandušić (mrko priča) |
| | |
| s2745 | Na Šćepandan dođe mi odiva, |
| s2746 | iz Štitarah ljetos povedena, |
| s2747 | i kaza mi: Evo haračlije |
| s2748 | u Štitare da kupe harače! |
| s2749 | te ja skupi pedeset momčadi |
| s2750 | i zapadni snjima pod Štitare |
| s2751 | da posiječem Turke izjelice. |
| s2752 | Puču puške Lješanskom nahijom. |
| s2753 | Mislim, idu Turci u harače, |
| s2754 | pa na raju stravu udaraju. |
| s2755 | kad boj čujem u Progonoviće, |
| s2756 | te ja potec' sa onom družinom. |
| s2757 | A kad tamo, muka i nevolja! |
| s2758 | Udarilo dvjesta haračlijah, |
| s2759 | poturice, ljuta Arnauta, |
| s2760 | na krvavu Radunovu kulu. |
| s2761 | Sam se Radun u kulu nagnao |
| s2762 | i snjim žena njegova Ljubica; |
| s2763 | žena mlada, ama soko sivi, |
| s2764 | puni puške svome gospodaru. |
| s2765 | Radun gađa s prozora od kule, |
| s2766 | sedminu je na obor ubio. |
| s2767 | No mu došla bješe pogibija: |
| s2768 | Turci bjehu slamu i sjeno |
| s2769 | oko b'jele kule nanijeli |
| s2770 | pa zažegli sa svakoje strane. |
| s2771 | Plam se diga bješe u nebesa |
| s2772 | i kulu mu bjese dohvatio. |
| s2773 | A on gađa puškom, ne prestaje; |
| s2774 | popijeva, tanko, glasovito, |
| s2775 | pripijeva Baja i Novaka, |
| s2776 | pripijeva, Draška i Vukotu |
| s2777 | i dva Vuka od sela Trnjinah, |
| s2778 | Markovića i Tomanovića, |
| s2779 | a klikuje i žive i mrtve - |
| s2780 | vidi strašnu uru pred očima! |
| s2781 | Nama živa srca popucaše, |
| s2782 | potrčasmo kuli Radunovoj, |
| s2783 | oko nje se poklasmo s Turcima. |
| s2784 | Izbavismo iz kule Raduna, |
| s2785 | ma izgore ojađela kula. |
| s2786 | Jošt nam đeko u pomoć priskoči |
| s2787 | te od kule poćerasmo Turke; |
| s2788 | do Kokotah, više Lješkopolja, |
| s2789 | osamdeset i tri posjekosmo. |
| s2790 | I u boju kod bijele kule |
| s2791 | olova mi toke izlomiše, |
| s2792 | a u razdvoj boja krvavoga, |
| s2793 | najpotonja koja puče turska - |
| s2794 | džeferdara držah pred očima - |
| s2795 | prestriže ga, ostala mu pusta, |
| | |
| | (plače) |
| | |
| s2796 | po remiku, kada trska bješe! |
| s2797 | Više žalim pusta džeferdara |
| s2798 | no da mi je ruku okinula! |
| s2799 | Ža mi ga je ka jednoga sina, |
| s2800 | ža mi ga je ka brata rodnoga, |
| s2801 | jere bješe puška mimo puške. |
| s2802 | Srećan bješe, a ubojit bješe; |
| s2803 | oko njega ruke ne previjah, |
| s2804 | svagda bješe kao ogledalo; |
| s2805 | u hiljadu drugijeh pušakah |
| s2806 | poznati ga šćaše kada pukne. |
| s2807 | Pa sam doša do tebe, vladiko: |
| s2808 | na moru je od svašta majstorah, |
| s2809 | pa bi l' mogli pušku prekovati! |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2810 | Mrki Vuče, podigni brkove, |
| s2811 | da ti viđu toke na prsima, |
| s2812 | da prebrojim zrna od pušakah |
| s2813 | kolika ti toke izlomiše! |
| s2814 | Mrtvu glavu ne diže iz groba |
| s2815 | ni prekova bistra džeferdara. |
| s2816 | Zdravo tvoja glava na ramena, |
| s2817 | ti ćeš pušku drugu nabaviti |
| s2818 | a u ruke Mandušića Vuka |
| s2819 | biće svaka puška ubojita! |
| | |
| | Vladika ustade i dade Mandušiću iz odaje svoje jedan dobar džeferdar. |