| | (Gorski Vijenac 4. dio) |
| | |
| | Obrad |
| | |
| s171 | Viđeste li čudo i znamenje |
| s172 | ka se dvije munje prekrstiše? |
| s173 | Jedna sinu od Koma k Lovćenu, |
| s174 | druga sinu od Skadra k Ostrogu, |
| s175 | krst od ognja živa napraviše. |
| s176 | Oh, divan li bješe pogledati! |
| s177 | U svijet ga jošt nije takvoga |
| s178 | ni ko čuo niti ko vidio. |
| s179 | Pomoz, Bože, jadnijem Srbima, |
| s180 | i ovo je neko znamenije! |
| | |
| | Vuk Raslapčević |
| | |
| s181 | Na što mjeriš džeferdarom, Draško? |
| | |
| | Vojvoda Draško |
| | |
| s182 | Hoćah ubit jednu kukavicu, |
| s183 | a za mi je višek oštetiti. |
| | |
| | Vuk Raslapčević |
| | |
| s184 | Nemoj Draško, tako ti života! |
| s185 | Ne valja se biti kukavica... |
| s186 | Ali ne znaš, rđa te ne bila, |
| s187 | da su one šćeri Lazareve? |
| | |
| | Stade velika graja navrh crkvine, na sjevernoj strani više jezera. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s188 | Što grajete, koji su vi jadi, |
| s189 | a evo ste gori nego đeca! |
| | |
| | Vukota Mrvaljević |
| | |
| s190 | Doleće ni jato jarebicah, |
| s191 | i svakoju živu uhvatismo. |
| s192 | Stoga graja stade među nama. |
| | |
| | Svi iz grla poviču: |
| | |
| s193 | Pustite ih, amanat vi boži, |
| s194 | jere ih je nevolja nagnala, |
| s195 | a ne bište nijednu hvatali. |
| s196 | Utekle su k vama da uteku, |
| s197 | a nijesu da ih pokoljete. |
| | |
| | Pustiše jarebice, i vratiše se s krstima otkuda su ih i digli. |
| | |
| | Skupština o Malome Gospođinu dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glave |
| | |
| | Glavari su se makli na stranu, a narod kolo vodi. |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s198 | Bog se dragi na Srbe razljuti |
| s199 | za njihova smrtna sagrešenja. |
| s200 | Naši cari zakon pogaziše, |
| s201 | počeše se krvnički goniti, |
| s202 | jedan drugom vadit oči žive; |
| s203 | zabaciše vladu i državu, |
| s204 | za pravilo ludost izabraše. |
| s205 | Nevjerne im sluge postadoše |
| s206 | i carskom se krvlju okupaše. |
| s207 | Velikaši, proklete im duše, |
| s208 | na komate razdrobiše carstvo, |
| s209 | srpske sile grdno satriješe; |
| s210 | velikaši, trag im se utro, |
| s211 | raspre sjeme posijaše grko, |
| s212 | te s njim pleme srpsko otrovaše; |
| s213 | velikaši, grdne kukavice, |
| s214 | postadoše roda izdajice. |
| s215 | O prokleta kosovska večero, |
| s216 | kud ta sreća da grdne glavare |
| s217 | sve potrova i trag im utrije; |
| s218 | sam da Miloš osta na srijedi |
| s219 | sa njegova oba pobratima, |
| s220 | te bi Srbin danas Srbom bio! |
| s221 | Brankoviću, pogano koljeno, |
| s222 | tako li se služi otačastvu, |
| s223 | tako li se cijeni poštenje? |
| s224 | O Miloše, ko ti ne zavidi? |
| s225 | Ti si žertva blagorodnog čuvstva, |
| s226 | voinstveni genij svemogući, |
| s227 | grom stravični te krune tazdraba! |
| s228 | Veličastvo viteške ti duše |
| s229 | nadmašuje besmrtne podvige |
| s230 | divne Sparte i velikog Rima; |
| s231 | sva viteštva njina blistatelna |
| s232 | tvoja gorda mišca pomračuje. |
| s233 | Što Leonid oće i Scevola |
| s234 | kad Obilić stane na poprište? |
| s235 | Ova mišca jednijem udarom |
| s236 | prestol sruši a tartar uzdrma. |
| s237 | Pade Miloš, čudo vitezovah, |
| s238 | žertvom na tron bića svijetskoga. |
| s239 | Gordo leži veliki vojvoda |
| s240 | pod ključevma krvi blagorodne, |
| s241 | ka malopred što gordo iđaše, |
| s242 | strasnom mišlju prsih nadutijeh, |
| s243 | kroz divjačne tmuše azijatske, |
| s244 | gutajuć ih vatrenim očima; |
| s245 | ka malopred što gordo iđaše |
| s246 | k svetom grobu besmrtnog života, |
| s247 | prezirući ljudsko ništavilo |
| s248 | i pletenje bezumne skupštine. |
| s249 | Bog se dragi na Srbe razljuti: |
| s250 | sedmoglava iziđe aždaja |
| s251 | i satrije Srpstvo svekoliko, |
| s252 | klevetnike grdne i klevetu. |
| s253 | Na razvale carstva junačkoga |
| s254 | zasja sveta Miloševa pravda, |
| s255 | okruni se slava vjekovječno |
| s256 | Miloševa oba pobratima |
| s257 | i lijepe kite Jugovićah. |
| s258 | Srpskoj kapi svud ime pogibe. |
| s259 | Postadoše lafi ratarima, |
| s260 | isturči se plahi i lakomi - |
| s261 | mlijeko ih srpsko razgubalo! |
| s262 | Što uteče ispod sablje turske, |
| s263 | što na vjeru pravu ne pohuli, |
| s264 | što se ne hće u lance vezati, |
| s265 | to se zbježa u ove planine |
| s266 | da ginemo i krv prolivamo, |
| s267 | da junački amanet čuvamo, |
| s268 | divno ime i svetu svobodu. |
| s269 | Sve su naše glave izabrane! |
| s270 | Momci divni, išto ka zvijezde; |
| s271 | što su dosad ove gore dale, |
| s272 | svi padali u krvave borbe, |
| s273 | pali za čest, ime i svobodu. |
| s274 | I naše su utirali suze |
| s275 | vješti zvuci divnijeh gusalah. |
| s276 | Proste naše žertve svekolike |
| s277 | kad je naša tvrda postojbina |
| s278 | sile turske nesita grobnica. |
| s279 | Što je ovo evo neko doba |
| s280 | te su naše gore umučale, |
| s281 | ne razležu ratnijem klicima? |
| s282 | Počinu ni rđa na oružje, |
| s283 | ostade ni zemlja bez glavarah. |
| s284 | Nekršću se fore usmrđeše... |
| s285 | Ujedno su ovce i kurjaci, |
| s286 | združio se Turčin s Crnogorcem, |
| s287 | odža riče na ravnom Cetinju! |
| s288 | Smrad uhvati lafa u kljusama, |
| s289 | zatrije se ime crnogorsko, |
| s290 | ne ostade krsta od tri prsta! |