| (Gorski Vijenac 7. dio) |
| |
| Tomaš Martinović |
| |
s441 | Nemoj, Vuče, i ostala braćo! |
s442 | Davno bismo na sastanak došli, |
s443 | no se nešto ružno dogodilo, |
s444 | te smo vi se malo odocnili. |
| |
| Knez Rogan |
| |
s445 | Je li vino goste posvadilo, |
s446 | ka je vama ovo krsno ime? |
| |
| Tomaš Martinović |
| |
s447 | Nije svađe među goste bilo, |
s448 | no ni Turci ženu ugrabiše. |
| |
| Vuk Mićunović |
| |
s449 | Kakvu ženu, rugaš li se zbilja? |
s450 | Danu pričaj što se dogodilo, |
s451 | a ne boj se, svak će te slušati; |
s452 | takve posle svako rado sluša. |
| |
| Tomaš Martinović |
| |
s453 | Pričaću vi za toga đavola. |
s454 | Mi igrasmo u kolu s gostima, |
s455 | ređasmo se naokolo vinom, |
s456 | dokle puška izviše Pišteta |
s457 | puče jedna, i čovjek pokliče: |
s458 | Ko je vitez, ko je dobri junak! |
s459 | Povede se roblje crnogorsko! |
s460 | Pokliči se onoj narugasmo: |
s461 | kakvo roblje sasred Crne Gore! |
s462 | Pjan, rekosmo, pa misli da poje. |
s463 | Dokle dvije jedna iza druge: |
s464 | cik! cik! i opet, izdušit ne daše; |
s465 | i klikuje čovjek kao prijed. |
s466 | Ono nije bez nekakve muke! |
s467 | Ugrabismo puške, potrčasmo. |
s468 | Kad onamo, imaš što viđeti: |
s469 | Mujo Alić, turski kavazbaša, |
s470 | odveo nam Ružu Kasanovu |
s471 | i uteka s bratom najmlađijem. |
s472 | Evo ima više no godina |
s473 | otka nešto među sobom glave. |
s474 | Ali ko bi moga pomisliti |
s475 | da će uzet Srpkinja Turčina? |
| |
| Knez Rogan |
| |
s476 | Ćud je ženska smiješna rabota! |
s477 | Ne zna žena ko je kakve vjere; |
s478 | stotinu će promijenit vjerah |
s479 | da učini što joj srce žudi. |
| |
| Tomaš Martinović |
| |
s480 | Nijesam vi sve jošt iskazao. |
s481 | Kuku onoj duši zadovijek |
s482 | te je Ruži narok izgubila, |
s483 | te je dala Ružu za Kasana, |
s484 | zatvorila vilu u tavnicu, |
s485 | jere je Kasan bruka nevaljala. |
s486 | I čujte me dobro, Crnogorci: |
s487 | trag po tragu meni pogunuo, |
s488 | da je bješe Srbin ugrabio |
s489 | ako hoćah glave obratiti, |
s490 | ta nevolja kako me boljela! |
s491 | Ema kad čuh e ode u Turke, |
s492 | već kud kamo ne bi razmicanja, |
s493 | no za njima u potoč pođosmo. |
s494 | Na Simunji stigosmo svatove, |
s495 | te ubismo obadva Alića, |
s496 | a kroz Turske nesrećnu nevjestu. |
s497 | Tu smo grdno obraz ocrnili |
s498 | i od Boga dio izgubili. |
| |
| Knez Janko |
| |
s499 | Bože dragi, čudna dogovora! |
s500 | Bi li ovo đeca poslovala? |
s501 | Ne smijemo činit što činimo, |
s502 | ne smijemo javit što je javno; |
s503 | neke misli na vrat tovarimo |
s504 | ka da posla do mislit nemamo, |
s505 | ka da činit što treba ne znamo. |
s506 | Kad sa gode mnogo zazmišljava, |
s507 | vazda mi se poša povukova. |
s508 | Ko razgađa, u nas ne pogađa. |