| (Gorski Vijenac 9. dio) |
| |
| Vuk Mićunović |
| |
s603 | Bez muke se pjesna ne ispoja, |
s604 | bez muke se sablja ne sakova! |
s605 | Junaštvo je car zla svakojega, |
s606 | a i piće najslađe duševno, |
s607 | kojijem se pjane pokoljenja. |
s608 | Blago tome ko dovijek živi, |
s619 | imao se rašta i roditi! |
s610 | Vječna zublja vječne pomrčine |
s611 | nit' dogori niti svjetlost gubi. |
| |
| Vladika Danilo (među svima kao da je sam) |
| |
s612 | Đe je zrno klicu zametnulo, |
s613 | onde neka i plodom počine. |
s614 | je li instinkt al' duhovni vođa, |
s615 | Ovde ljudsko zapire poznanje! |
s616 | vuk na ovcu svoje pravo ima |
s617 | ka tirjanin na slaba čovjeka. |
s618 | Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, |
s619 | dovesti ga k poznaniju prava, |
s620 | to je ljudska dužnost najsvetija! |
s621 | Ako sablju poljubiš krvavu |
s622 | i zaploviš u noćne valove, |
s623 | sljeduje ti prahu svetkovanje. |
s624 | Žrec Evrope s svetoga amvona |
s625 | huli, pljuje na oltar Azije; |
s626 | lomi teški topuz azijatski |
s627 | svete kule pod sjen raspjatija. |
s628 | Krv pravedna dimi na oltare, |
s629 | ćivoti se u prah razvijaše. |
s630 | Zemlja stenje, a nebesa ćute... |
s631 | Luna i krst, dva strašna simvola - |
s632 | njihovo je na grobnice carstvo. |
s633 | Sljedovat im rijekom krvavom |
s634 | u lađici grdna stradanija, |
s635 | to je biti jedno ili drugo. |
s636 | Ali hula na svešteni ćivot |
s637 | koji ga je mlekom odranio - |
s638 | to mi prsa u tartar pretvara. |
s639 | Čvor ne treba na pravu mladiku; |
s640 | što će luna na krst stradanija, |
s641 | što j' bijela suncu na zjenicu? |
s642 | Vjero prava, kukavna siroto! |
s643 | Strašno pleme, doklen ćeš spavati? |
s644 | Neki jedan, to je ka nijedan, |
s645 | nako da je više mučenija. |
s646 | Vražja sila odsvud oklopila. |
s647 | Da je igđe brata u svijetu |
s648 | da požali, ka da bi pomoga. |
s649 | Pomrčina nada mnom caruje, |
s650 | mjesec mi je sunce zastupio. |
s651 | Uh, što mislim, kud sam zaplivao? |
s652 | Mlado žito, navijaj klasove, |
s653 | pređe roka došla ti je znjetva. |
s654 | Divne žertve vidim na gomile |
s655 | pred oltarom crkve i plemena; |
s656 | čujem lelek đe gore prolama. |
s657 | Treba služit česti i imenu. |
s658 | neka bude borba neprestana, |
s659 | neka bude što biti ne može - |
s660 | nek ad proždre, pokosi satana! |
s661 | Na groblju će iznići cvijeće |
s662 | za daleko neko pokoljenje. |
| |
| Serdar Vukota |
| |
s663 | Bog sa nama i anđeli boži! |
s664 | A evo si udrio, vladiko, |
s665 | u nekakve smućene vjetrove, |
s666 | ka u marcu kad udri vještica |
s667 | al' u jesen mutnu vjedogonja. |
| |
| Vladika se trza kao iza sna. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s668 | Udri za krst, za obraz junački, |
s669 | ko gođ paše svijetlo oružje, |
s670 | ko gođ čuje srce u prsima! |
s671 | Hulitelje imena Hristova |
s672 | da krstimo vodom ali krvlju! |
s673 | Trijebimo gubu iz torine! |
s674 | Nek propoje pjesna od užasa, |
s675 | oltar pravi na kamen krvavi! |
| |
| Svi glavari skoče na noge s velikom grajom: |
| |
| Tako, već nikako! |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s676 | Ne...ne...sjed'te da i jošt zborimo! |
s677 | Ja bih, braćo, s opšteg dogovora |
s678 | da glavare braće isturčene |
s679 | dozovemo na opštemu skupu, |
s680 | da im damo vjeru do rastanka, |
s681 | eda bi se kako obratili |
s682 | i krvavi plamen ugasili. |