16. -- a) Nazivi administrativnih jedinica pi¹u se malim slovima:

valjevski srez, zagrebaèki kotar, brodska op¹tina, rudnièki okrug, bosanski pa¹aluk, primorsko-kraji¹ka oblast, peæka patrijar¹ija, senjska biskupija.

b) Drukèije, tj. velikim poèetnim slovom pi¹u se ovi isti nazivi kada se njima oznaèavaju ustanove, kao u prim{j}erima:

Oti¹ao sam u Zagrebaèki kotar, Pred Aranðelovaèkom op¹tinom (tj. pred zgradom) bilo je mnogo sv{ij}eta.

c) Malim slovima treba pisati i:

1) nazive pojedinih pokreta i istorijskih dogaðaja:

humanizam, renesansa, reformacija, ilirizam, romantizam, moderna, futurizam, boj na Kosovu, seljaèka buna pod Matijom Gupcem, prvi srpski ustanak, drugi sv{j}etski rat, bitka kod Siska, ilirski pokret, francuska revolucija, oktobarska revolucija, narodnooslobodilaèka borba;

2) imenice koje oznaèavaju pripadnike pojedinih pokreta ili uèenja, odnosno pravaca:

marksist, aristotelovac, vukovac, ilirac, kantovac, obrenoviæevac, radiæevac, mojsijevac, budist;

3) nazive pojedinih razdoblja u razvitku dru¹tva i zemlje:

stari v{ij}ek, srednji v{ij}ek, novi v{ij}ek, ¹esnaesto stoljeæe, devetnaesto stoljeæe, ledeno doba, kameno doba itd.

4) Malim se slovom pi¹e i r{ij}eè iza rednoga broja:

VII kongres Saveza komunista Jugoslavije, 1. bataljon.

II

17. -- a) Prva r{ij}eè u reèenici svagda se pi¹e velikim poèetnim slovom, a to æe reæi i iza taèke, iza uzviènika i upitnika kada doðu na kraju zavr¹ene reèenice:

Èuje se p{j}esma i svirka. Mi idemo prema radili¹tu. Veæ je punih pet dana duvao jak s{j}everac. Drugovi, samo slo¾no napr{ij}ed! Sloga nam osigurava pob{j}edu! Jeste li obavili svoj zadatak? Vr{ij}eme je da poðemo dalje.

b) U p{j}esmama se r{ij}eèi na poèetku svakog stiha mogu pisati velikim poèetnim slovom:

D{j}edi va¹i rodi¹e se tudijer, Oci va¹i rodi¹e se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer, Za vas {l|lj}ep¹e u sv{ij}etu nema;

ali se pi¹u i malim slovima:

Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska du¾nost najsvetija!

18. -- a) Velikim poèetnim slovom pi¹e se i prva r{ij}eè upravnog govora kada se ovaj stavlja meðu navodnike:

Na III kongresu Narodne omladine Tito je rekao: >>Narod koji ima takvu omladinu ne treba da se boji za svoju buduænost.<< -- Nenad majci tiho bes{j}edio: >>Oj starice, mila majko moja...<<

Ako se d{e|i}o upravnoga govora nastavlja posl{ij}e umetnutih r{ij}eèi, prva r{ij}eè drugoga d{ij}ela pi¹e se malim slovom iako se ispred njega stavlja prvi d{e|i}o navodnika:

>>Spremite se odmah<<, reèe komandir, >>i poðite za mnom.<<

######################################################################## 19. -- Iza vokativa na poèetku pisma stavlja se zarez ili uzviènik. U oba se ta sluèaja rijeè iza vokativa pi¹e velikim poèetnim slovom ako se ne nastavlja odmah iza toga oblika u istom redu:

Dragi dru¾e, Danas sam primio tvoje pismo... Dragi prijatelju! Iz tvog pisma sam saznao...

III

20. -- a) Uobièajeno je da se u liènom obraæanju pojedinci oslovljavaju sa Vi umjesto sa ti. Ta se zamjenica u ovome sluèaju, kao i prisvojna zamjenica Va¹ kad se odnosi na pojedinca, pi¹e velikim slovom:

Po¹tovani dru¾e, Jo¹ u prvom pismu Vi ste nam obeæali da æete na¹e napore pomoæi, a Va¹a pomoæ nam je ba¹ sada najpotrebnija, pa Vas zato molimo...

b) Kad se te zamjenice odnose na veæi broj lica, njih ne treba pisati velikim slovima, makar koliko se ta lica po¹tovala.

21. -- Titule ¾ivih poglavara dr¾ava kada se ne spominju njihova imena takoðe se pi¹u velikim slovima:

Predsjednik (neke republike), Kralj, Sultan, ©ah. Ali: predsjednik Tito, grèki kralj Pavle.

Sve ostale titule treba pisati malim slovom:

Po¹tovani dru¾e ministre, Dru¾e ambasadore, itd.

IV IJEKAVSKI I EKAVSKI IZGOVOR

22. -- Od tri izgovora nekada¹njeg glasa jat u knji¾evnoj upotrebi su samo ijekavski i ekavski. Ikavski izgovor je u ranijim razdobljima takoðe bio knji¾evni, ali on to u savremenom jeziku nije. Zato ovdje dajemo samo pravila ijekavskog i ekavskog izgovora.