Cyrillic     Latinic     IPP     KASC   Up Naslov: Smrt Popa Mila Jovoviæa Izvodi: Antonije Pu¹iæ (Rambo Amadeus) SMRT POPA MILA JOVOVIÆA U danima kad na Nik¹iæ Crnogorci udari¹e Kad bijahu do¹li dani Da ne bude turski vi¹e U logoru crnogorskom Pokraj kule Lekoviæa Neko knjazu okleveta Popa Mila Jovoviæa. A knjaz Mila doziva¹e Uz prisustvo svih vojvoda Pa mu reèe: ,,Pope Milo, nit' si vino nit' si voda!'' Kad to èu¹e pope Milo Poleæe mu sablji ruka A dva oka k'o strijele Sijevnu¹e u hajduka. Vojvode se upla¹i¹e Od izgleda vuka gorskog Da oru¾je ne potegne Na vladara crnogorskog. Kao da mu o¹trim maèem Srce mu¹ko rasijeèe Pa zavika: ,,Gospodaru, Bog sa tobom, ¹ta to reèe!'' Te ljutito napu¹tio Gospodara i vojvode I pod ¹ator svoj svileni Sa mislima te¹kim ode. Pa u ljutnji gusle zgrabi Oðeknu¹e tanke strune Kliknu Milo kao soko Te se majkom ðetnom kune: Da æe poæi u grad Nik¹iæ Sam bez ikog istog dana I na megdan pozvat' silnog Mu¹oviæa kapetana. Baci gusle uzja' vranca Preko Zete preðe vode I na hatu pomamnome Preko polja gradu ode. Leti vranac niz rastoke Kao da ga nose krila No s bedema turska stra¾a Opazila popa Mila. A pop Milo sve je bli¾e Do Turaka i ¹anaca Pod sobom je zamorio Bijesnoga svoga vranca. Kao ¹to mu dolikuje Bira turske porodice Na najtvrðe ide ¹ance Na najljuæe gradske zlice. Pa ako bi poginuo Da pogine od junaka Od èuvenih i priznatih Idrizovih potomaka. Ustavi ga turska stra¾a Na kapiju kod Nik¹iæa Kaza im se i naredi: ,,Zovite mi Mu¹oviæa!'' Kada èu¹e Turci ko je Potrèa¹e kapetanu Malo zato i Mu¹oviæ Na kapiju gradsku stanu. Pa kad viðe popa Mila Na bijesnom vrancu svome Dolasku se iznenadnom Obradova njegovome. ,,Odkud jutros Jovoviæu!'' Veselijem glasom reèe ,,Zar od knjaza crnogorskog U moj prvi grad uteèe. Primamo te objeruèke Sve æemo ti oprostiti ®ivotu ti haramba¹o Vjeruj neæe ni¹ta biti.'' Planu Mile: ,,Dosta vi¹e! Ne budali bez potrebe. Ja sam do¹a kapetane Da na megdan zovem tebe. No se spremi i izaði Biraj mjesto za megdana.'' Te rijeèi kao munja Pogodi¹e kapetana. Preblijeðe pred hajdukom Iz junaèke Markovine Jer je znao da od sablje Njegove se lako gine. Ne sm'je megdan da prihvati Prepade se svojoj glavi A na slavu i na pro¹lost Kuæe svoje zaboravi. Veæ u strahu, kukavièki Znak na kulu stra¾i dade Jeknu plotun sa glavice Pop pogoðen s konja pade. Vranac pregnu i pobje¾e Natrag preko vode Zete A na Mila sa sabljama Niz glavicu Turci lete. A se grabe ko æe prije Manut' sabljom po sokolu Za èije se ime èulo I u .. ...(??) Na mrtvoga popa sti¾e Ferizoviæ Hasan prvi Zviznu sablja glava pade Uz toèenu(?) lokvu krvi. Na najveæu gradsku kulu Na vrh hana Mu¹oviæa Istaknu¹e Turci glavu Popa Mila Jovoviæa Sa svrzovog o¹trog koca Gleda Milo sa visine Kako mu se Turci zore I po gradu ¹enluk èine. A gavran se, crna ptica Obradova iznenada Kad krvavu viðe glavu Pa se vije iznad grada. Primièe se iznad èabre Da na bedem padne prvi Po starijem navikama Mu¹ku glavu da nagrdi. A krijuæi iz harema Kroz pend¾ere vire bule Da èuvenu vide glavu Srpskog popa na vrh kule.