|
|
|
Up First Prev
Naslov: Ženidba Jova Budimlije
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Jova Budimlije (II)
Daleko je ugledao Jova,
Malo bliže pred nju išetao;
Gospođa mu višnjeg Boga nazva:
"Božja t' pomoć, Budimski trgovče!" -
"Da' Bog dobro, gospođo Erdeljska!" -
"Daj, trgovče, iznesi mi platna."
A besedi Budimlija Jova:
"Gospo draga od Erdelja grada!
"Ne mogu ti iznositi platno,
"Jer je vaša zemlja peskovita,
"Vetar duva, posipa pijeskom,
"Te mi belo posnupljuje platno;
"Već, gospođo, ušetaj u lađu,
"Biraj platna, kakvoga ti drago."
Onda Jana ušeta u šajku
I sa šnjome tridest devojaka,
Pa govori Janočkinja Jana:
"Tako t' Boga, Budimski trgovče!
"Jesi li baš mestom na Budima?
"Da li znadeš Budimliju Jovu?
"Jeli zdravo, jel' se oženio?"
A besedi Budimlija Jova:
"Draga gospo od Erdelja grada!
"Doista sam mestom iz Budima,
"Znadem dobro Budimliju Jovu:
"Zdrav je, gospo, nije s' oženio."
Kad to začu Janočkinja Jana,
Ona prosu suze niz obraze,
A od Jove zaklanja rukavom;
Jovo prođe na dumen na šajku,
Pak povika trideset momaka:
"Braćo moja, trideset momaka!
"Ne žal'te mi svileni jedeka,
"Ako mene Bog uteći dade,
"Na čast, braćo, svakom po devojka,
"Mene krasna Janočkinja Jana."
Kad to začu trideset momaka,
Odsekoše svilene jedeke,
Povezoše niz vodu Moriša.
Al' Jovanu višnji Bog pomaže:
Vetar duva niz vodu Moriša,
Većma nosi Jovanovu lađu,
Neg' što voze trideset vesala.
Glas dopade od Erdelja banu:
"Zlo ti vino, od Erdelja bane!
"Zlo ti vino, a gora rakija!
"Tebe Jovan odvede gospođu,
"I s gospođom tridest devojaka."
Skoči bane, kan' da se pomami,
Dobrije se konja dovatio,
Pod njim do tri konja pocrkaše,
Na četvrtom isporedi s Jovom
Na velikoj na skeli Pečvarskoj;
Pak Jovanu bane besjedio:
"Vrati, Jovo, Janočkinju Janu,
"Triput ću je dukati presuti,
"Sve dukati osim sitna blaga."
A besedi Budimlija Jova:
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Što će mene za Janu dukati,
"Kad je Jana sama od dukata?" -
"Vrati, Jovo, Janočkinju Janu,
"Živo joj je čedo pod pojasom." -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Ako j' živo čedo pod pojasom,
"I kod nas je rodila pšenica,
"Ne će doći Erdelju na ranu." -
"Vrati, Jovo, tridest devojaka!" -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Ne vodim i, da robuju mene;
"Već i vodim, da i razudajem."
Onda Jana poče besediti:
"Vrat' se dvoru, gospodine bane!
"Volim s Jovom po gori oditi,
"Nego s tobom po čardaku tvome,
"Po čardaku, po debelu ladu;
"Volim s Jovom crnu zemlju jesti,
"Nego s tobom bijelu pogaču;
"Volim s Jovom s lista vodu piti,
"Nego s tobom slatku malvasiju,
"Medovinu iz kovdira zlatna!"
Ode Jovo, odvede gospođu,
I s gospođom tridest devojaka.
Kada dođe belome Budimu,
Svakom momku dade po devojku,
Njemu krasna Janočkinja Jana,
Te je venča sebe za gospođu,
Golemo je veselje činio,
Od dan' do dan' čitav mesec dana;
I posle su lepo živovali.
Ne bi čeda za godinu dana,
Pak mu rodi muško i devojku.
|
|
|