|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zidanje Skadra
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Zidanje Skadra (II)
Nema šta će Gojkovica mlada,
Već ponese majstorima ručak.
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrljavčević Gojko,
Junaku se srce ražalilo,
Žao mu je ljube vijernice,
Žao mu je čeda u kol'jevci,
Đe ostade od mjeseca dana,
Pa od lica suze prosipaše;
Ugleda ga tanana nevjesta,
Krotko hodi, dok do njega priđe,
Krotko hodi, tiho besjeđaše:
"Što je tebe, dobri gospodaru!
"Te ti roniš suze od obraza?"
Al' govori Mrljavčević Gojko:
"Zlo je, moja vijernice ljubo!
"Imao sam od zlata jabuku,
"Pa mi danas pade u Bojanu,
"Te je žalim, pregoret' ne mogu.'
Ne sjeća se tanana nevjesta,
No besjedi svome gospodaru:
"Moli Boga ti za tvoje zdravlje,
"A salićeš i bolju jabuku."
Tad' junaku grđe žao bilo,
Pa na stranu odvratio glavu,
Ne šće više ni gledati ljubu;
A dođoše dva Mrljavčevića,
Dva đevera Gojkovice mlade,
Uzeše je za bijele ruke,
Povedoše u grad da ugrade,
Podviknuše Rada neimara,
Rade viknu do trista majstora;
Al' se smije tanana nevjesta,
Ona misli, da je šale radi.
Turiše je u grad ugrađivat',
Oboriše do trista majstora,
Oboriše drvlje i kamenje,
Uzidaše dori do koljena,
Još se smije tanana nevjesta,
Još se nada, da je šale radi.
Oboriše do trista majstora,
Oboriše drvlje i kamenje,
Uzidaše dori do pojasa,
Tad' oteža drvlje i kamenje,
Onda viđe, šta je jadnu nađe,
Ljuto pisnu, kako ljuta guja,
Pa zamoli dva mila đevera:
"Ne dajte me, ako Boga znate!
"Uzidati mladu i zelenu."
To se moli, al' joj ne pomaže;
Jer đeveri u nju i ne glede.
Tad se prođe srama i zazora,
Pake moli svoga gospodara:
"Ne daj mene, dobri gospodaru!
"Da me mladu u grad uzidaju,
"No ti prati mojoj staroj majci,
"Moja majka ima dosta blaga,
"Nek ti kupi roba il' robinju,
"Te zidajte kuli u temelja."
To se moli, no joj ne pomaže.
A kad viđe tanana nevjesta,
Da joj više moba ne pomaže,
Tad' se moli Radu neimaru:
"Bogom brate, Rade neimare!
"Ostavi mi prozor na dojkama,
"Isturi mi moje b'jele dojke,
"Kade dođe moj nejaki Jovo,
"Kade dođe, da podoji dojke."
To je Rade za bratstvo primko,
Ostavi joj prozor na dojkama,
Pa joj dojke u polje isturi,
Kade dođe nejaki Jovane,
Kade dođe, da podoji dojke.
Opet kužna Rada dozivala:
"Bogom brate, Rade neimare!
"Ostavi mi prozor na očima,
"Da ja gledam ka bijelu dvoru,
"Kad će mene Jova donositi
"I ka dvoru opet odnositi."
I to Rade za bratstvo primio,
Ostavi joj prozor na očima,
Te da gleda ka bijelu dvoru,
Kada će joj Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I tako je u grad ugradiše,
Pa donose čedo u kol'jevci,
Te ga doji za neđelju dana,
Po neđelji izgubila glasa;
Al' đetetu onđe ide rana,
Dojiše ga za godinu dana.
Kako tade, tako i ostade,
Da i danas onđe ide rana
Zarad' čuda, i zarad' lijeka,
Koja žena ne ima mlijeka[20] .
19) Od stiha 121-178 jedni i ovaku pjevaju:
Al' da vidiš dve gospođe mlade,
Dve gospođe, obe postarije:
Jedna uze ubeljeno platno,
Pa ga nosi opet da bijeli,
I odlazi tamo na belilo,
Tamo ode, više ne dolazi;
Druga uze lijepe rumendže,
Pa odlazi na vodu studenu,
Na vodi je žubor otvorila,
Pa ka dvoru više ne dolazi;
A ne može Gojkovica mlada,
Jera ima čedo u kolevci
Vrlo mlado od meseca dana.
Prođe vreme gosposkoga ručka,
Najzad usta njina stara majka,
Te poziva mlade izmećarke,
Da odnese ručak na Bojanu;
Al' govori Gojkovica mlada:
"Sedi", veli, "naša stara majko,
"Te ti njijaj čedo u kolevci,
"Da ja nosim gospodskoga ručka;
"Od Boga je velika greota,
"A od ljudi zazor i sramota,
"Kod tri snae da ti nosiš ručak."
Onda osta njina stara majka,
Te da njija čedo u kolevci,
A ustaje Gojkovica mlada
I poziva mlade izmećarke,
Te odnese gosposkoga ručka;
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrljavčević Gojko,
On potrča, te susrete ljubu,
Pa je desnom rukom zagrlio,
Celiva je u bijelo lice,
Pa on roni suze od očiju,
Jošte ljubi tako govorio:
"Ljuba moja, velika žalosti!
"Da l' ne vidiš, gde si poginula?
"Na koga si naručila Jova?
"Ko će tebe Jova okupati?
Ko li će ga dojkom odojiti?"
Jošte ćaše Gojko govoriti,
Al' ne dade Vukašine kralju,
No je uze za desnicu ruku,
Pa podviknu Rada neimara -
20) /Kažu,/ da i sad iz onijeh prozora, gdje su sise bile
izmoljene, teče nekaka mokrina, koja se niza zid hvata, kao kreč, i
žene, koje nemaju mlijeka, ili ih sise bole, nose ono, te piju u
vodi. - U narodu se našemu i sad pripovijeda, da se nikakva velika
građevina ne može načiniti, dok se u nju kakvo čeljade ne uzida; za
to se takovijeh mjesta klone svi, kojima je moguće, jer kažu, da
se i sjen čeljadetu može uzidati, pa ono poslije umre.
|
|
|