|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ognjena Marija u paklu (iz Crne gore)
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ognjena Marija u paklu (iz Crne gore)
"Daj mi, Bože, od rajevah ključe,
"Da od raja otvorimo vrata,
"Da ja dođem kroz raj u pakao,
"Da ja viđu ostaralu majku,
"Ne bih li joj dušu izbavila!"
Boga moli, i umolila ga,
Od raja joj ključe poklonio,
I šnjom posla Petra apostola,
Te od raja otvoriše vrata,
I prođoše proz raj u pakao;
Al' tri druga po paklu šetaju
Jednom drugu noga gorijaše,
A drugome ruka do ramena,
A trećemu glava gorijaše.
No Marija apostola pita:
"Što su, Petre, Bogu zgriješili,
"Te se muče mukah žestokijeh?" -
"Kazaću ti, Ognjana Marija!
"Što ovome rusa gori glava,
"Ovaj nije darovao kumu:
"Kuma njemu svetoga Jovana,
"A on njojzi pare ni dinara;
"Što ovome gori desna ruka,
"Njom je klao ovce prehodnice;
"Što ovome trećem noga gori,
"Njom je bio i oca i majku."
Njih minuše, naprijed prođoše,
Ali sjede do dva stara starca,
Njima gore i brade i glave.
No Marija apostola pita:
"Kažuj, Petre, što su zgriješili?"-
"Kazaću ti, moja mila seko!
"Ovo bjehu od zemlje sudije,
"Mirili su mrtve i ranjene [3]
"I u kmestvo sijedali krivo,
"I prokleto uzimali mito;
,A nijesu jošte dočekali,
"Što činjahu, kad oni mogahu,
"Kamatnika, seko, i mitnika
"Do dva tezi Bože prokletnika."
Pa minuše malo ponaprijed,
Tu nađoše jednu nevjesticu,
Đe joj gore i noge i ruke,
A propa' joj jezik proz vilice,
A vise joj zmije o dojakah;
Kad je viđe Ognjana Marija,
On' ijetko apostola pita:
"Što je, kučka, Bogu zgriješila,
"Te se muči mukah žestokijeh?"-
"Kazaću ti, moja mila seko!
"Griješnica j' krčmarica bila,
"U vino je vodu prisipala
"I za vodu pare uzimala;
"Imala je obrečena muža,
"Hodila je šnjega na drugoga;
"Kad se mlada vjenčavala šnjime,
"Bačila je na sebe mađije,
"Da šnjim nema od srca poroda,
"A Bog joj je pisa' sedam sinah,
"Eto joj ih, seko, o dojakah,
"Sa njima će pred Gospodom poći."
I pođoše malo ponaprijed,
A nađoše babu ostaralu,
To je majka Ognjane Marije,
Njojzi gore i noge i ruke,
I gori joj kosa navrh glave;
A Marija stade pored majke,
Pa upita ostaralu majku:
"Kaži, majko, što si zgriješila?
"Ne bih li ti dušu izbavila."
No Mariji majka govorila:
"Ja nemam što, do kamena kazat':
"Kad ja bijah na bijes[4] đevojka,
"Jedno jutro uskrsenje dođe,
"Moja majka do pred crkvu pođe,
"Men' ostavi da siguram ručak,
"Kad mi majka ispred crkve dođe,
"Mene golu u haljine nađe,
"Udari me rukom i prstenom,
"Ja šnjom ud'rih o duvar od kule,
"Tade me je proklinjala majka
""Zaludu se udavala, sinko!" "
"Udavah se tri četiri puta,
"I tu ja bih u Boga zločesta,
"Ne održah muža ni jednoga.
"Kad se, sinko, udadoh četvrtom,
"Tu ja nađoh dvoje pastorčadi,
"Jedno ludo od dvije godine,
"Drugo, sinko, od pune četiri,
"Uzeše me đeca Bogom majku:
"Kad mi đeca iz igre dođoše,
"Kod mene se oba zaplakaše,
"Plačući mi starij' govoraše:
""Skroj mi, majko, bijelu košulju."
"Mjerih mu je o kamenu stancu[5] ".
"Mlađi reče: ""Daj mi ljeba, majko""
"Ja mu dadoh komat zemlje crne "
Još se baba jaditi hoćaše,
No joj ne da Petre apostole.
No je Petar za ruku dofati,
I bači je među đavolima:
"Čekaj vraže, drži je đavole!"
To je bilo, a Bože pomozi!
3) Raspre zbog pobijenijeh i ranjenijeh, kao što se u Crnoj
gori i onuda po okolini činilo do sad.
4) Odrasla i stala na snagu.
5) Da ne raste više, nego da ostane onako, kao kamen.
|
|
|