|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Nahod Momir
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Nahod Momir (I)
Podiže se Srpski dar Stepane
Iz Prizrena mesta ubavoga,
Podiže se itar lov loviti
Do Veleza i vode Vardara;
S' sobom vodi osam vezirova
I Todora devetog vezira.
Lov lovio za petnaest dana,
Tako mu se sreća udesila,
Te od lova ništa ne ulovi:
Ni jelena ni košute mudre,
Ni od kaka sitnoga zverinja,
A kade se na trag povratio,
Nađe čedo u gori zelenoj
U vinovo lišće zavijeno,
A vinovom lozom povijeno,
A po licu listom pokriveno,
Da mu lice ne gori od sunca
Tom se čudi care gospodine,
Otkud čedo u gori zelenoj:
Il' je čedo dosadilo majci,
Te je njega ostavila majka;
Il' je kuma kumče izn\jela,
Da car krsti i da ga dariva;
Il' su vile čedo podmetnule.
Staja care letnji dan do podne,
Ne bi l' gdi ko čedu izišao,
Al' ni koga čuti ni videti;
Car doziva Todora vezira:
"O Todore, moj mudri vezire!
"Odsednide od konja viteza,
"Te pogledaj ono čedo mlado;
"Ako čedo bude muška glava,
"Daj ga mene na konja viteza."
Todor vezir od konja odsede,
Te pogleda ono čedo mlado,
Tako caru dade Bog jedini,
Bog jedini i sreća careva,
Te je čedo bilo muška glava;
Caru g' Todor na konja dodaje,
Car je lepo čedo privatio
U skut desni kolaste azdije,
Tri put ga je licem celivao,
Pa ga zavi u maramu svil'nu,
I metnu ga sebe u nedarca:
"Blago mene do Boga višnjega!
"Bog mi dade sina iznenada,
"Mojoj Grozdi braca rođenoga,
"Moja Grozda vrlo brata željna,
"Bog joj dade brata iznenada."
Pa otide dvoru gospodskome.
Ta u prvo vreme jeste bilo,
Kad gospodar otkud dvoru dođe,
Ne izlazi sluga ni sluškinja,
Gospodaru konja da privati,
Već gospođa, koja je u dvoru;
Išetala carica Roksanda,
Pod carem je konja privatila:
"Car čestiti, dobro si došao!
"Jesi l' lepa lova ulovio?"
Car carici muško čedo dade,
A carica čedo privatila
U svilenu ubavu kecelju;
Carica se čedu obradova:
"Blago mene do Boga višnjega!
"Lepšega ti lova i ne tražim."
Odnese ga u gospodske dvore,
Prometnu ga kroz nedra svilena,
Da bi se dete od srca nazvalo^[21] ,
Okupa ga i nanegova ga;
Odneše ga Aranđela crkvi,
Okumiše Todora vezira,
Krsti Todor čedo mušku glavu,
Od milja mu lepo ime dade,
Lepo ime: Naode Momire.
Rani čedo carica gospođa,
Rani čedo i neguje lepo,
Kako svaka majka čedo svoje;
Raste dete Naode Momire:
Što deteta u veče omrkne,
Još toliko u jutru osvane,
Odrastao od petnaest ljeta,
Kao drugo od triest godina;
Sta se dobra konja privatati,
Dobra konja i svetla oružja.
Kudgod ide care gospodine,
Pored sebe vodi i Momira,
Pored sebe, kano kitu cveća;
Što on rekne, i car ne prekrati.
Mani biše devet vezirova.
Kad je bilo na cvetonosije
Zbor zborilo osam vezirova:
"Da falimo cara nebeskoga!
"Mi dvorismo cara od malena,
"Od malena pake do golema,
"I sede nam brade do pojasa,
"Ne mogosmo dobra izdvorši,
"Kako dete Naode Momire,
"Jedno mlado jučeranje dete,
"Kako s' lepa dobra dodvorilo!
"Kako bismo dete omrazili
"I sa svetlim carem zavadili?"
A besedi Todore vezire
(Kum neverni, vera ga ubila!):
"Braćo moja, osam vezirova!
"Ako ćemo izgubiti dušu,
"Lasno ćemo omrazit' Momira,
"Sa čestitim carem rastaviti:
"Kade bude u oči vaskrsa,
"Ostojimo to sveto večernje,
"Iziđemo iz bijele crkve,
"Vi uzmite svaki po čauša,
"Te vodite dvoru na večeru,
"Ja ću kuma Naoda Momira,
"Odvešću ga dvoru na večeru,
"Iznosiću trogodišnje vino
"I rakiju od sedam godina;
"Opojiću Naoda Momira,
"Odneću ga u careve dvore
"Na čardake gdi Grozdana spava,
"Metnuću ga sestrici na ruke,
"A sestra je svaka milostiva
"I na svoga brata žalostiva,
"Ona će ga lepše prigrliti;
"A kad bude na vaskrsenije,
"I budemo na jutrenji svetoj,
"Bude vreme celivat' 'vanđelje,
"Car će gledat' i desno i levo,
"Da s Momirom celiva 'vanđelje,
"Kad Momira ne bude u crkvi,
"Ja ću s carem celivat' 'vanđelje;
"Kad jutrenju svetu savršimo,
"Iziđemo iz bijele crkve,
"Car će onda mene zapitati:
""O Todore, kamo mi Momire?
""Što mi nije deteta u crkvi?
""Kod tebe je na večeri bilo,
""Na njega si navalio vino,
""Od vina ga ljuto boli glava,
""Te ne može u crkvu da dođe." "
"Vas četiri dušom podnesite,
"A četiri krivo svedočite:
""Momir ljubi sestru Grozdijanku.""
"Tako ćemo omrazit' Momira,
"Sa čestitim carem rastaviti."
|
|
|