|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Kumovanje Grčića Manojla
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Kumovanje Grčića Manojla
(iz Crne gore).
Dvije su se kume podignule,
Dvije kume, u jednoga kuma,
U onoga Grčića Manojla;
Jedno jeste tanana Grkinja,
A drugo je bijela Vlahinja.
U Vlahinje čedo muško bilo,
U Grkinje nije, no đevojka,
I dođoše kumu na dvorove,
Te krstiše dvoje đece ludo.
A kad sjutra zora dolazila,
No da reče tanana Grkinja:
"Mio kume, Grčiću Manojle!
"Promijeni ovu đecu ludu:
"Daj ti mene čedo Vlahinjino,
"A Vlahinji da damo đevojku,
"I dajem ti Božu vjeru tvrdu,
"Dvaš ću ti ga izmjerit' sa zlatom."
Prevari se, Bog da ga ubije!
Pa razm'jeni dvoje đece ludo.
Ondolen se kume podignule,
Kad Vlahinja planinama bila,
Nešto joj se čedo usciktalo;
Majka mu se bješe prepanula,
Pa počinu nasred druma puta,
Te razvila ono čedo ludo;
Ali nije muško, no đevojka!
Šnjom udari o kamenu stancu,
Sta ju cika, kako zmije ljute,
Pa otide natrag kukajući.
Kada kumu na dvorove dođe,
Kumu svome riječ govorila:
"A za Boga, moj kume Manojle!
"Što prodade kuma za cekine?
"Platio ga svetome Jovanu!"
A on joj se krivo kunijaše:
"A nijesam, moja mila kumo,
(A dijete drži na koljenu)
"Ta ne ijo od ovoga meso!"
Tada mlada na dvorove pođe
I bešiku praznu ponijela.
A Manojlo konja uzjahao,
I Grkinji na dvorove pođe,
Te mu mlada čedo naplatila.
Pa ondolen otide Manojlo;
Kad je bio drumu u planinu,
Na put srete jedno jagnje crno,
Pa upali žestoku strijelu,
Te pogodi ono jagnje crno,
Pa g' ispeče drumu u planinu,
Ispeče ga, pa objedovao,
Jedno pleće u zobnicu bača,
Pa otide na svoje dvorove.
Al' ga srete vjerenica ljuba,
Ona bješe suzna i krvava,
No ju pita Grčiću Manojlo:
"Što je tebe, moja vjerna ljubo?"
Sve mu, što je, po istini kaza:
"Iskoči mi iz ruku dijete,
Provrže se crnijem jagnjetom,
"I uteče mene uz planinu."
Manojlo se tade sjetovaše:
"Ja sam, ljubo, jagnje dočekao,
"Ubio ga, pa ga ispekao,
"I od njega, ljubo, objedova',
"I pleće sam mesa ostavio;
"Vrzi ruku u zobnicu vrancu!"
Ona bači u zobnicu ruku,
Ono pleće mesa dofatila,
Al' je ono od đeteta ruka!
Tader mu je ljuba govorila:
"A Manojle, trag ti poginuo!
"Ti ne bio prodavati kuma."
Bogu fala, jer j' ovako bilo!
|
|
|