Up First Prev Next Last
Naslov: Čardak ni na nebu ni na zemlji
Napomena: U Beču 1853., Vuk Stefanović Karadžić
Bio jedan car, pa imao tri sina i jednu kćer, koju je u kafezu hranio i
čuvao kao oči u glavi. Kad đevojka odraste, jedno veče zamoli se ocu
svome da joj dopusti da iziđe s braćom malo pred dvor u šetnju, i otac
joj dopusti. Ali tek što iziđe pred dvor, u jedan mah doleti iz neba
zmaj ščepa đevojku između braće i odnese je u oblake. Braća otrče brže
bolje k ocu i kažu mu šta je bilo, i reku da bi oni radi svoju sestru
potražiti. Otac im dopusti da idu da je traže, i da im svakome po konja i
ostalo što treba za put, i tako oni otidu. Po dugome putovanju naiđu na
jedan čardak, koji niti je na nebu ni na zemlji. Došavši onđe, pomisle da
ne će u onome čardaku biti njihova sestra, pa se odmah stanu dogovarati
kako bi se unj popeli, i poslije dugoga promišljavanja i dogovora, dogovore
se da jedan od njih svoga konja zakolje, i od kože konjske da okroje oputu,
pa pritvrdivši jedan kraj od nje za strijelu, da puste odozdo strijelu iz
luka da se dobro za čardak prihvati, kako bi se uz nju peti mogli. Mlađa
dva brata reku najstarijemu da on svoga konja zakolje, ali on ne šćedne,
pa ni srednji ne šćedne, onda najmlađi zakolje svoga, od kože njegove
okroji oputu, jedan kraj od nje veže za strijelu, pak je pusti iz luka u
čardak. Kad dođe da se penju uz oputu, opet najstariji i srednji ne šćednu
se peti, nego se popne najmlađi. Popevši se gore, stane ići iz jedne
sobe u drugu, i tako naiđe pa jednu sobu u kojoj vidi svoju sestru đe
sjedi a zmaj joj metnuo glavu na krilo pa spava a ona ga bište. Ona kad
vidi brata svojega, uplaši se i dočne ga tiho moliti da bježi dok se
nije zmaj probudio, ali on ne šćedne, već uzme buzdovan, pa razmahne
njime i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna maši se rukom na ono mjesto
đe ga je on udario pa reče đevojci: "Baš ovđe me nešto ujede." Kad on to
rekne, a carev ga sin još jednom udari u glavu, a zmaj opet reče
đevojci: "Opet me nešto ovđe ujede." Kad on i treći put zamahne da ga
udari, onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u život, i on ga udari
onamo, i kako ga udari, zmaj ostane na mjestu mrtav, a careva ga kći
sturi s krila, pa pritrči bratu svome, te se s njime poljubi, pa onda
uzevši ga za ruku stane ga voditi kroz sve sobe. Najprije ga uvede u
jednu sobu u kojoj je bio jedan vran konj za jaslima privezan s cijelijem
takumom od čistoga srebra. Po tom ga odvede u drugu sobu, u kojoj je za
jaslima stajao bijel konj s takumom od suhoga zlata. Najposlije ga odvede
i u treću sobu đe je za jaslima bio kulatast konj i na njemu takum
dragijem kamenjem iskićen. Kad prođe te sobe, onda ga sestra odvede u
jednu sobu u kojoj je đevojka jedna sjedila za zlatnijem đerđefom i
zlatnom žicom vezla. Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga
đevojka zlatne žice ispredala. A najposlije uvede ga u jednu sobu u
kojoj je treća đevojka biser nizala, i: pred njom na zlatnoj tepsiji od
zlata kvočka s pilićima biser kljucala. Sve ovo obišavši i viđevši vrati
se natrag u onu sobu đe je zmaj mrtav ležao, pa ga izvuče na polje i baci
na zemlju a braća kad ga vide, umalo ih groznica ne uhvati. Po tom
najmlađi brat spusti najprije sestru svoju braći, ia onda sve tri
đevojke svaku s njezinijem radom, jednu za drugom; spuštajući đevojke
braći, svaku je namjenjivao čija će koja biti a kad spusti treću, i to
onu s kvočkom i pilićima, on nju za sebe namijeni. Braća njegova zavideći
mu što je on bio junak te je sestru našao i izbavio, presjeku oputu da
on ne bi mogao sići, pa onda nađu u polju jedno čobanče kod ovaca, i
preobuku ga i mjesto brata svoga ocu povedu, a sestri svojoj i đevojkama
oštro zaprijete da nikome ne kazuju šta su oni učinili. Poslije nekoga
vremena dozna najmlađi brat na čardaku da se braća njegova i ono čobanče
onijem đevojkama žene. Onaj isti dan u koji se najstariji brat
vjenčavao, on uzjaše na vranca, pa baš kad su svatovi iz crkve izlazili
doleti među njih, te svoga brata, mladoženju, udari malo buzdovanom u leđa
da se odmah s konja premetnuo, pa onda odleti opet natrag u čardak. Kad
dozna da mu se srednji brat ženi a on u ono isto vrijeme kad su svatovi
iz crkve išli, doleti na đogatu, te i srednjega brata onako udari da se
odmah s konja premetnuo, pa između svatova opet odleti. Na pošljetku
doznavši da se čobanče njegovom đevojkom ženi, uzjaše na kulaša, i doleti
u svatove baš kad su iz crkve izlazili, te mladoženju buzdovanom udari u
glavu da je na mjesto mrtav pao, a svatovi onda đipe da ga uhvate, ali
on ne šćedne ni bježati, nego ostane među njima, pa se pokaže da je on
najmlađi carev sin a ne ono čobanče, i da su ga braća iz zavisti
ostavila na onome čardaku u kome je on sestru našao i zmaja ubio, a to
sve zasvjedoči i sestra i one đevojke. Kad car to čuje, on se naljuti na
svoja dva starija sina i oćera ih odmah od sebe, a njega oženi đevojkom
koju je sebi izabrao i ostavi ga nakom sebe da caruje.
|
|