Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Imao nekakav car jedinicu ¹æer, preko mjere lijepu, pa od vi¹e sile i nje ljepote proglasi u svijet: koji se mladiæ naðe da pogodi kakav biljeg ima ova ðevojka i na kojemu mjestu, da æe je dati njemu za ¾enu i da æe mu dati polovinu carstva svoga, a koji ne pogodi da æe se provræi u jagnje ili ostanuti bez glave. Ovo se èudo razglasi po svijetu tako da je na hiljade prosilaca od svakuda pristupljivalo, ali sve zaludu, i toliko sila mladiæa u jagnjad se prometnula, a sila vasiljena opet bez glave ostanulo. Ovi glas zaèu i jedan mladiæ, siromah no provrtan i domi¹ljat, pa se slakomi na lijepu ðevojku i na polovinu carstva, te ode k ðevojci, ali ne daje prosi, nego samo da je vidi i da je ne¹to pita. Do¹av¹i u carev dvor ¹ta æe¹ da vidi¹? navrvlje¹e okolo njega Bog zna koliko jagnjiæa od svake vrste i skaèuæi uzanj stane ih bleka, i to bje¹e znak kao da ga odvrate od te misli da se ne bi i on jagnjetom provrgao, a one glave ¹to bjehu osjeèene i na koèiæe pobjene u redu poèe svaka suze prolijevati. Kad on to viðe, prepade se i hoæa¹e natrag da bje¾i, no ga doèeka nekakav èoek vas u krvave haljine obuèen, krilat i s jednijem okom u glavi, koji zavika: "Stan'! kuda æe¹? natrag! jere si poginuo." U to se povrati te k carevoj ðevojci koja ga doèeka i reèe mu: "Jesi li do¹ao i ti da me prosi¹ za ¾enu?" "Ne, èestita carice, nego sam èuo da se misli¹ s dobrijem èasom udavati, pak sam do¹ao da te pitam jeli ti potreba od kakvijeh haljina za vjenèanje." "Kakijeh haljina ima¹?" upita ga ona, a on joj odgovori: "Imam gaæe od mramora, ko¹ulju od rose, faculet u kome su ¾ice ¾rake sunèane a potka zvijezde i mjesec, i crevlje od suhoga zlata ni tkate ni kovate; sad ako ¾eli¹ sve ovo kupiti, zapovjedi da poðem donijeti, ma samo ovo da zna¹: kad stane¹ provati jednu po jednu od ovijeh haljina, ne æu niko kod nas da bude, nego nas dvoje, pa ako ti valja¹e, lasno æemo se pogoditi, ako li ne valja¹e, ondar ih nikomu ne æu kazivati nego æu ih dohraniti svojoj nevjesti." Prevari se careva ¹æer te mu reèe da donese sve ovo. I on poðe i sve donese, a Bog zna od kuda je on ovo dobavio i imao. Oni se onda, zatvore u jednu kamaru, i ona poène najprije obukovati gaæe, a on podviruj ne æe li joj biljegu viðeti ðegoð na nogama, dok svojom sreæom viðe joj zvijezdu zlatnu na desnom koljenu, pa kad viðe, ni¹ta ne reèe, nego sam u sebi pomisli: blago meni jutros i do vijeka! Po tom stane careva ¹æer provati ko¹ulju i drugo ostalo, ali on veæ nije ni pazio ima li kakav drugi biljeg, i sve joj poðe kao daje o njoj krojeno. Onda se oni pogode za cijenu i ova plati koliko se pogodi¹e, i on novce svoje ponese, pa nakom nekoliko dana izoðene se ¹to najljep¹e moga¹e i poðe prositi u cara ðevojku Kad iziðe pred cara, reèe mu: "E èestiti care! Ja sam do¹ao da prosim tvoju ¹æer, nego da mi je da¹." "Dobro" odgovori car, "nego zna¹ li ti kako se prosi moja ¹æer? i pazi dobro, ako joj ne pogodi¹ biljega, ti si poginuo, a ako pogodi¹, na poklon ti ona i polovina carstva mojega." On se pokloni caru i reèe: "Evalaj caru i taste moj! kad je tako, ona je moja. Ona ima zlatnu zvijezdu na desnome koljenu." Zaèudi se car èudu otkuda on ovo zna, ali mu ne bi kuð kamo, nego mu je da i on se s njome vjenèa. Kad je bilo da mu ocijepi polovinu carstva, reèe mu zet: "Na poklon ti carstva polovina! samo da povrati¹ ove jadne du¹e kakve su i bile." U to car reèe da u njegovoj volji to ne stoji, nego u njegove ¹æere "a tvoje" reèe "¾ene". Ondar on zamoli svoju ¾enu i ona mu reèe: "Pu¹ti mi krv ispod ove zvijezde, pa neka svako jagnje od nje samo lizne jezikom a glavu svaku poma¾i njome po donjoj usni, pa æe se jagnje svako provræi opet èovjekom, a glave æe o¾ivljeti i postati ljudi kao ¹to su i prije bili." On tako i uradi, i po¹to se svak provr¾e kakav je bio, on ih sazva sve u svatove, pak s ðevojkom doma Pjevajuæi i lubardajuæi, i tu ih èasti piæem i jestivom, pa najposlije svaki svojoj kuæi, a on sa svojom mladom osta, i veæ Bog zna ¹ta je od njih bilo, a sad se spominjalo.