Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bio jedan èoek siromah. Jedno jutro poðe od kuæe da dobavi otkud kruha svojoj ðeèici i ¾eni; iduæi putem vidi jednu tièicu ¹arenu ðe krilima lepeæe a njega gleda, te on nju uhvati i vrati se s njome doma. Pokrije je jednom sitkom da ne bi pobjegla, pa se opet povrati za kruh, ali ne moguæi nigðe ni otkle dobaviti vrati se jadan i ¾alostan doma bez zalogaja kruha. Tek ¹to uljeze u kuæu, ðeèica skoèe oko njega onako gladni i ka¾u mu da je tica snijela dva jaja, i jedno od ðece reèe mu da poðe u pazar ova dva jaja da proda, i ¹to od njih uhvati da im za ono kruha kupi. Nasmije se otac put njega, no i uzdahne govoreæi: "Jadno dijete! ¹to æu za ovaka mala dva jaja uhvatiti?" No ono mu odgovori da æe mnogo i mnogo uhvati. On poðe su ova dva jaja u pazar, i srete na vratima od grada nekakva èoeka, koji tek ¹to viðe jaja pritrèa k njemu i upita ga ¹ta i¹te za njih, a on mu odgovori: "©to da¹, teke da mogu kupiti za sebe i za svoju èeljad kruha." Èoek mu pru¾i zlatni cekin govoreæi: "Evo ti za njih ovi cekin, a evo ti ovi drugi da mi ka¾e¹ otklen ti ova jaja." On mu sve ka¾e, i kad ga onaj èoek zapita bi li mu i ticu prodao, on odgovori da bi za dobru cijenu; te oni zajedno natrag. Kad doðu u kuæu i ovi èoek vidi ticu, reèe: "Evo ti sto zlatnijeh cekina za nju!" Te mu je on da. Ovi èoek zakolje ticu i okine glavu i izvadi iz nje srce pa reèe: "Ispecite mi ovu glavu i ovo srce da izjedem." Oni navrte na ra¾anj srce i glavu i dadu jednome ðetetu da obræe. Oni se èoek zabavi u razgovoru s ostalom kutnjom èeljadi, a ðeèica okolo onoga peèenja skupe se i priðe nego se dobro i ispeklo, dva ðetiæa onako gladni izjedu jedan glavu a drugi srce, pa pobjegnu. Malo poslije evo ti onoga trgovca da vidi jeli peèeno, pa kad vidi ¹ta je, udri se ¹akom u èelo i zaleleèe ¹to je vi¹e mogao ne ¾aleæi onijeh sto cekina ¹to je za ticu izbrojio, nego ¹to se prevario i izgubio sreæu na ovome i na onom svijetu, i kukajuæi otide doma. Sjutradan ujutro ona dva ðetiæa probude se, kad li onome ¹to je izio srce osvanulo pod glavom sto zlatnijeh cekina, a oni ¹to je izio glavu poène kazivati odu i materi ¹togoð ko èini u svijetu, pa i ¹to kraljevi misle. I tako svako jutro prvome osvitalo po sto cekina pod glavom, a oni drugi znao ¹to ko misli i èini. Tako oni obogate i potkupe narod da jednoga od njih dva stave za kralja, i dopade onoga ¹to je srce izio. Brat njegov ¹to je glavu izio od zavisti i kao najpametniji èoek na svijetu, poène mrzjeti na svoga brata kralja, te ¹ta æe kako li æe da ga smakne s ovoga svijeta, naumi da ga ubije, i da on mjesto njega kraljuje, pa jednu veèer kad mu brat zaspi ubije ga, pa ga raspori i naðe u njemu ono srce od tice, pa ga izjede a utrobu svoga brata opet za¹ije. Sjutradan glas kroz narod: "umro kralj! koga æemo za kralja?" Te tamo te amo, te vi¹e te ni¾e, te ura te fura, bogme brata mu, njega te njega. Kad postane kralj, i svako mu jutro poène pod glavom osvitati po sto cekina, on zaprosi u cara ðevojku i car mu je da i vjenèaju se po zakonu. Nova kraljica videæi prvo i drugo jutro da njezinu mu¾u osviæe ispod glave po sto cekina, zaèudi se i treæe jutro kridimice ukrade mu¾u pedeset a pedeset ostavi mu; ali kad joj se mu¾ probudi i ne naðe punane sto, kidi¹e joj tako da je pogubi, te ona od straha baci nanj one cekine a on padne u nesvijest i poène bljuvati te i ono srce izbaci; u taj mah doðe nekaka ruka bijela kao na gori snijeg te ugrabi srce i zaèu se glas ðe zavika: "Ovo je moje bilo, a sad da vi je prosto." Ovo je bila du¹a njegova brata, a ruka je bila njegova sjen. Malo po tom povrne se duh u kralja i po¹to viðe ¹to je i kako je, poèe se kajati od svojijeh grijehova, i do smrti svoje kajao se i siromasima dijelio.