Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bio jedan carev sin koji se bje¹e zarekao da se ne æe o¾eniti dotlen dotlen goð u snu ne vidi ðevojku koja æe mu reæi: "Ja sam tvoja, ja æu ti biti sretnja i rodiæu ti sina sa sjajnom zvijezdom na èelu." I ovo nikomu ne kaziva¹e dok jednu noæ u snu javi mu se nekakva prelijepa ¾ena i reèe mu: "©to junaèe èini¹ te se ne ¾eni¹? Eno ti tri sirote ðevojke bez oca i majke u jednoj kuæi pozemlju¹i koja je na troje razdijeljena i pred svakom opleten ¹arapod, i svaka po sebe razlièitu rabotu posluje: jedna veze, druga plete, a treæa pjevajuæi præiju ¹ije. Nego kad se probudi¹, hajde u lov, i uputi se k najbli¾emu selu, na putu æe¹ sresti jedno jagnje crno bez biljega sa zlatnijem ro¹èiæima, i ono æe te pred ðevojaèku kuæu dovesti." Kad se ujutro carev sin probudi, obraduje se i kako mu je rekla ona ¾ena tako i uèini. Podrani rano te sa slugama u lov krene. Kad na putu sretne ono crno jagnje, reèe slugama: "Vi hajte æa, ili me ovðen prièekajte, pa kad me vidite, tadar mi se nadajte." Po tom on poðe za jagnjetom dok ugleda kuæicu na tri ¹arapoda, i u svakome po ðevojka ðe rabotaju kako mu je ona ¾ena bila kazala; i zaèuðen ljepoti onijeh ðevojaka, ne moga¹e razlikovati koja je od koje ljep¹a, pa im nazove: "Pomoz' bog" Jedna mu od nji, najstarija reèe: "Bog daj budi gospodinu!" druga: "Dobra ti sreæa delijo!" a treæa: "Sa sreæom do¹ao sretnji i presretnji junaèe!" Zaèudi se carev sin na ovake odgovore, a najvi¹e na ovi najpotonje ðevojke i promisli u sebe da æe biti sreæan i presreæan ako ovu uzme, te snimi s desne ruke prsten i stavi joj na ruku govoreæi joj: "Ti si moja zaruènica." Pa otolen svoj put, te doma. Kazuje ocu sve ¹ta je i kako; otac mu se vrlo obraduje i veliko veselje uèini. One druge dvije sestre po¹to viðe¹e da im se sestra najmlaða vjeri preko njih ¾ivijeh i starijih, poènu joj o glavi raditi i domi¹ljati se kako æe je obestrviti, i dogovore se te dozovu jednu vje¹ticu, babu iz sela, koja je znala maðijati, i obeæaju joj sve ¹to imaju ako ¹to uèini da se njihova sestra ne uda; te ova baba da im jednu travu i reèe im: "Daæete joj ovu travu da popije ujutro na ¹te srca u vodi nenaèetoj, i kako je popije doæi æe joj pamrak u glavu, te æe u goru pobjeæi, i kad se u gori naðe, veæ se doma ne vræe, nego æe se samodaviti u pustinji ili æe je zvjerad rastræi; a kada doðe oni èoek, ono je carev sin, reæi æete mu da je sama pobjegla." Kako im ova baba reèe, tako bezdu¹nice i uèine; dadu joj onu travu u vodi, pa teke popi, poèe tamo amo bje¾ati te u pustinju kao izvan sebe. Sjutra dan opet doðe carev sin da svoju zaruènicu naðe, ali mu svasti odgovore da je sama jutros rano nekud pobjegla i da ni¹ta ne znadu kuda se strvila, i poènu kao plakati i ¾aliti je pred njim. Carev sin odmah br¾e bolje za njom u goru da je tra¾i, kao pomamljen; kad èuje negðe da neko zavija i plaèe, te on po glasu trèi, kad li naðe svoju zaruènicu ðe se pribila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i plaèa; on pretrèi k njoj i plaèuæi je prigrli i zavièe: "Ha blago mene, evo mi je!" Ona ga poznade, i teke èu njegov glas, i ona njega zagrli, te od velike radosti i plaèa njemu na ruke ispijenu. Kad to viðe carev sin, izvadi no¾ iza pasa, te sam sebe ubi, i oboje mrtvi na zemlju pado¹e. U ovi isti èas Bo¾ja volja! car spava¹e, i u snu ona ista ¾ena ¹to je carevu sinu na snu dolazila, pojavi se caru govoreæi: "Ustaj na noge, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha; nego uzmi travu ¹to pod uzglavnicom naðe¹ i trèi u tu i u tu goru, naæi æe¹ ih oboje jedno do drugoga mrtvo, pa poma¾i rane sinu i dobro travu o¾mi da mu od nje sok u ranu uljeze, a snasi srce nama¾i, i triput reci: ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da." Probudi se car i upla¹en prevrne uzglavnicu i naðe pod njom travu ¾utu kao ¾ukovi cvijet, te poteci na konju put one gore ðe mu je reèeno. Kad tamo, naðe sina i snahu pruæeni jedno pokraj drugoga, i poène na¾imati sok od one trave sinu u rane a snasi srce mazati njome, i ne izrekao bje¹e treæu rijeè: "ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da!" oboje ustado¹e na noge kao da im ni¹ta nije bilo. Mrtvi se zaèude kako uskrsnu¹e, a otac radujuæi se povede ih u svoj dvor, pa ih vjenèa, i prve godine rodi mlada carica sina sa zlatnom zvijezdom na èelu.