Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bija¹e jedan ribar, koji jednom za tri dana zasobice ni¹ta drugo ne moga¹e uhvatiti u mre¾u nego samo po jednu jegulju. Uhvativ¹i treæi dan treæu jegulju, naijedi se i reèe: "Vrag uzeo i ovako ribanje, kad se ni¹ta drugo ne uhvati nego po jedna jegulja." U to jedna od one tri jegulje progovori i reèe mu: "Nemoj tako, jadan èoeèe, proklinjati; ti ne zna¹ ¹ta si uhvatio; ti si uhvatio za se veliku sreæu, nego zakolji jednu od nas tri i prekini na èetvero, pa jedan komad daj ¾eni da izije, drugi kuèki, treæi kobili, a èetvrti usadi vi¹e kuæe: ondar æe ti roditi ¾ena dva blizanca sina, kuèka okotiti dva psa, kobila o¾drijebiti dva ata, a vi¹e kuæe izniknuæe ti dvije sablje zlatne." Poslu¹a ribar jegulju i uèini sve kako mu je ona rekla, i sve mu se ovo dogodi prve godine: rodi mu ¾ena dva blizanca, kuèka dva hrta, kobila dva ata, a vi¹e kuæe mu izniknu dvije sablje. Kad mu sinovi prispiju u neka doba godina, jedan od njih dva reèe ocu: "Tata! vidim da si ti èoek siromah i da nas ne mo¾e¹ hraniti, nego ja æu uzeti jednoga konja, jednoga psa i jednu sablju pa odoh po svijetu: mlad sam, zelen sam, pa ðe mi glava tu mi hrana." Rekav¹i ovo ocu obrne se k bratu govoreæi: "Brate s Bogom! ja poðoh glavom po svijetu, èuvaj kuæu i radi o koristi, oca po¹tuj; i evo ti ova boèica punana vode, dr¾i je pri sebi, a kad vidi¹ da ti se voda u njoj zamuti. znadi ondar da sam ti poginuo." Ovo izreèe te otlen svoj put. Hodajuæi po svijetu doðe u nekakav veliki grad i ¹etajuæi krozanj upazi ga careva ¹æer, i unj se smrtno zaljubi i reèe ocu caru da ga zove u kuæu, te je on poslu¹a. Kada ovi mladiæ uljeze u carski dvor, i ðevojka kade ga dobro sagleda i upazi sablju, psa i konja da je sve mimo i ¹ta na svjetu lijepo, jo¹ se veæma zaljubi i ocu reèe: "Tata! ja hoæu vjenèati ovoga mladiæa." Na ovo car pristane, a ni mladiæu ne bi ¾ao, te stvar pogoðena: vjenèaju se po zakonu. Jedno veèe stojeæi on sa ¾enom svojom na prozoru, ugleda ne daleko od kuæe nekaku veliku goru ðe sva u velikome plamenu plamti, pa upita ¾enu ¹ta je ono, a ona mu odgovori: "Ne pitaj me, gospodaru! ono je èudovita gora, ¹to preko dan sijeva a po noæi gori, i kogoð k njoj poðe da vidi ¹to je, ostane u oni trem mutav i na ono mjesto udureèen." On nje ne slu¹ajuæi uzja¹e na svoga konja, pripa¹e svoju sablju i povede svoga psa, te put ove gore. Kad doðe u goru, upazi jednu babu ðe sjedi na jednom kamenu stancu, i dr¾i u jednoj ruci ¹tap, a u drugoj nekakvu travu. Tek ¹to babu vidi, upita je ¹to je ova gora ovaka, a ona mu reèe da pristupi naprijed pak æe znati. On pristupi i baba ga uvede u nekaku avliju ograðenu kostima junaèkijem, a po avliji toliki ljudi mutavi i udureèeni stoje. Tek po¹to u ovu avliju uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav i okameni se na onome mjestu ðe se na¹ao. U ta isti trem zamuti se bratu mu boèica vode, te on javi ocu i majci da je njegov brat a njihov sin mrtav, i da ga ide tra¾iti; te on od mjesta do mjesta, od grada do grada, dok nanese ga sreæa u onaj isti grad i pred carev dvor. Kada ga car ugleda, uhvati mu¹tuluk ¹æeri govoreæi joj: "Evo ti mu¾a!" Ona istrèi, i videæi ðevera koji bija¹e isto kao brat, kao da si jabuku razrezao po napoli, a videæi istoga konja, istoga psa, istu sablju, pritrèe oboje i car i ¹æer k njemu i poènu ga ljubiti i u kuæu voditi misleæi car da mu je zet a ¹æer mu da joj je mu¾. Ovi ðetiæ zaèudi se ovoj njihovoj ljubavi, dosjeti se da su ga uzeli na mjesto brata, te se i on stane pokazivati kao da je njezin mu¾ i carev zet. Kad je bilo k veèeru, poðu lijegati, i ¾ena ga kao mu¾a zovne ¹njome da le¾e, no on tek ¹to le¾e, izvadi sablju i stavi je izmeðu sebe i nje. Ona mu se zaèudi ¹ta mu je, a on joj reèe da mu se razbio san, pak se digne, stane na prozor, pa onu èudesnu goru kad vidi, upita je: "Ma ¾eno moja! ka¾i mi ¹to ona gora gori." Ona mu odgovori: "Za Boga, da li ti nijesam jo¹ onu veèer kazala kakva je gora." "Kako kakva je?" upita je on opet, a ona mu odgovori: "Da kogoð onamo poðe, ostane mutav i udureèen, pak sam se bila prepala da nijesi poèem onamo po¹ao." Èuv¹i on to, dosjeti se jadu, te jedva doèeka doklen mu dan doðe. Kad svanu, on uzja¹e na svoga konja, pripa¹e sablju i povede psa pa se uputi k onoj gori, te kad opazi onu babu, izvadi sablju i nasrne s konjem, a nadr¹ka psa, ne govoreæi ni rijeèi. Baba se prepane i povièe da je ne posijeèe. "Brata mi na dvor!" povièe on. Onda mu baba dovede brata i povrati mu govor i du¹u. Kad se braæa viðe¹e i za zdravlje raspita¹e, krenu put doma. U putu reèe brat koji bija¹e udureèen: "Ah brate za Boga, daj da se povratimo i da izbavimo one ljude koji su zatravljeni kao ¹to sam i ja bio." Te tako i urade: povrate se i uhvate babu, te joj otmu onu travu i poènu mazati one ljude dok svi govoriti i micati se poèe¹e. Kad tako svi koji su onðe zatravljeni bili o¾ive, ubiju onu babu, te ova dva brata k carevoj kuæi a ostali svaki svojoj; i la¾ èuo, la¾ kazao, i Bog mi te veselio!