Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bio nekakav èoek vrlo bogat i imao zlu i preopaku ¾enu s kojom se drugi put vjenèao, a imao je od prve ¾ene samo jednu ¹æer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bija¹e i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao ¹ibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao gorski lijer. Ali vrag koji vazda o zlu nastoji, potakne ovu maæehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv na oèima viðeti, i mnogo bi je puta ¹æela ubiti ili ðe obestrviti da je od svoga mu¾a smjela. Jednom doðe zapovijest od cara da svaki ko pu¹ku nosi ide na vojsku, te poðe i ovi èoek, i kad je htio krenuti dozove svoju ¾enu i zakune je svakijem kletvama da mu èuva ¹æer da joj se ne bi ¹to dogodilo doklen se on s vojske vrati; i ona mu se kuèka zakune i obeæa da æe je ljubiti i èuvati kao svoje dva oka u glavi. Kad mu¾ njezin otide, ona ti bogme u ta isti èas dozove sluge i naredi im da sjutra zorom odvedu ovu sirotu ðevojku kao u pro¹etnju u jednu obli¾nju goru, i kad je u goru uvedu, da je zavedu stramputicama i zbande od puta neka je ubiju i njezine dvije ruke osjeèene do iza ¹aka i srce da joj donesu, a ako ovo ne donesu, reèe im i zaprijeti da æe ona to od njih mjesto pastorke uraditi. Ujutro u prosvitanje ustanu sluge i priprave se na put, i otidu te probude ðevojku kazujuæi joj da im je gospoða njezina maæeha naredila da je vode u pro¹etnju, na koje ona sirota ne znajuæi ¹ta joj se pripravlja dobrovoljno pristane i ¹njima se uputi. Kad doðu u nekaku gustu ¹umu zavedu je kako im je ona bezdu¹nica naredila, sve¾u je za jedno drvo i hoæahu je ubiti, ali je stade piska i videæi da je prevarena poène moliti, plakati i zaklinjati da je ne ubiju, ali kad joj oni kaza¹e kako im je zapovjedila gospoða i da drukèije ne smiju vako da obadva glavom plate, onda im ona opet reèe: "Ah nemojte me ubiti, a proste vam moje ruke, evo ih posijecite, a i srce bih vam svoje dala kad bih znala da bih bez njega mogla ¾ivljeti." Ra¾ali se slugama te joj samo ruke osjeko¹e a za srce dogovori¹e se da odgovore gospoði da su ga putem izgubili, i tako se natrag vrate a nju nesretnjicu onako ostave samu u pustinji bez ruka i bez i èesove pomoæi. Kad doma doðu, jave gospoði kao ¹to su se dogovorili i ona ih obdari. Ali Bog kao Bog hvala njemu i slava! u oni èas u koji su njojzi ruke osjeèene, uèini te ocu njezinu doðe u snu nekakav èoek i reèe mu: "Vrati se doma ovaj èas, jer je tvoja ¹æer ¾ivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbo¾ne ¾ene, nego tra¾i u vojsci crna konja bez biljega, bijelu bedeviju bez biljega, ata vrana prijed nejahana i ¾drebnu kobilu, i od svakoga uzmi po tri dlake repne, izgori na oganj, pa onijem prahom pospi rane svojoj ¹æeri, te æe odmah biti kao ¹to je prijed bila." Kad se probudi nesretnji otac, vas zabunjen naðe sve kako je snio i trèi trkom doma. Kad doma upita ¾enu za ¹æer, ona mu odgovori da je negðe odbjegla i da ne zna ðe je, no on skoèi na nju i na sluge govoreæi ako mu ne ka¾u ðe mu je ¹æer da æe ih sve sabljom iskomadati. ®ena a¹a te a¹a, a sluge bogme prepanu se i sve jedno po jedno ka¾u ¹to je i kako je bilo, te on zapuèi pred sobom dvije svoje sluge s golom sabljom u ruci, a oni pred njim kazujuæi mu put doðu u onu goru, kad li naðu ðevojku vi¹e mrtvu nego ¾ivu, ne¹to od muke bez ruka, ne¹to od gladi i samotinje a ne¹to od straha. Po¹to je otac viðe zaplaka se pa pade nad njom, i videæi je bez ruka posu je onijem prahom od repova konjskijeh, te ona o¾ivlje u oni èas i druge joj ruke izniko¹e ne od mesa, nego od suhoga zlata. Tada on svoju zlatnoruku ¹æer odvede doma, a ¾enu prive¾e konjma za repove i naredi svojijem slugama te je tako odvuku do onoga mjesta ðe su mu ¹æeri ruke osjekli i onðe je konji raskinu, te pasju du¹u ispusti.