Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

®ena Premudroga Solomuna zagleda se u nekaka drugoga cara, i namisli da ostavi prvoga mu¾a i da bje¾i ovome drugome; ali nikako nije mogla da se ukrade, jer je je Solomun vrlo èuvao; za to se dogovori s ovijem drugijem carem te joj po¹alje ne¹to te popije pa se uèini kao mrtva. Kad ona tako umre, Solomun joj osijeèe mali prst u ruke da vidi jeli zaista umrla, i kad vidi da ¾ena ne osjeæa ni¹ta nego da je mrtva, onda je zakopa. A onaj car naredi svoje ljude, te je noæu iskopaju i donesu njemu i on joj opet nekako povrati ¾ivot, i uzev¹i je za ¾enu stane s njome ¾ivljeti. Kad Premudri Solomun dozna ¹ta je bilo od njegove ¾ene, on se digne da je tra¾i, i povede sa sobom podosta naoru¾anijeh ljudi, pa kad doðe blizu stolice onoga cara ¹to mu je ¾enu uzeo, ostavi ljude u ¹umi kazav¹i im kad èuju truba da zatrubi, onda da idu na njezin glas njemu u pomoæ noseæi svaki pred sobom po zelenu ¹umnatu granu, a on otide sam u carev dvor. Kad tamo, a to ¾ena sa slugama sama u dvoru, a car oti¹ao u lov. Kad ¾ena opazi svojega prvog mu¾a, ona se popla¹i, ali ga opet nekako prevari te ga u jednoj sobi zatvori. Kad car doðe iz lova, ¾ena mu ka¾e da je do¹ao Premudri Solomun, i da je u toj i u toj sobi zatvoren: "nego" veli "idi sad odmah k njemu u sobu te ga posijeci; ali se nemoj ¹aliti da i ¹to poène¹ s njim govoriti, jer ako ga pusti¹ samo jednu rijeè da progovori, prevariæe te." Car s golom sabljom u rukama otvori vrata, i poðe k Premudrome Solomunu da mu osijeèe glavu. Solomun je mirno i bez straha sjedio na jastuku, pa kad vidi ovoga ðe ide k njemu sa sabljom, a on se nasmije. Kad car to vidi, nije se mogao uzdr¾ati da ga ne zapita za ¹to se smije, a Solomun mu odgovori da se smije ðe car cara hoæe da pogubi na ¾enskom uzglavlju. Car ga onda upita: "A da kako?" A Solomun mu odgovori: "Ja sam veæ u tvojim rukama; sve¾i me pa izvedi na polje iza grada te me pogubi na vidiku, pa prije nego me pogubi¹, zapovjedi da se tri puta zatrubi u trubu da èuje svatko i ko hoæe da mo¾e doæi da vidi, pa æe poæi i gora da gleda ðe car cara gubi." Car to poslu¹a osobito da vidi da li je istina da æe i gora poæi da gleda ðe car cara gubi. Pa onda sve¾e Solomuna i metne ga na jedna prosta kola, pa ga sa svojim momcima i dvoranima povede na polje da pogubi. Kad su tako i¹li Solomun se kroz kola bio zagledao u prednje toèkove, ¹to, se u jedan put nasmije. Car koji je pored njega jahao na konju zapita ga ¹to se smije, a on mu odgovori: "Smijem se gledajuæi kako jedna gobela u kao a druga iz kala." Onda car okrenuv¹i glavu od njega rekne: "Hvala Bogu, ljudi govore Premudri Solomun, a on budala!" Kad u tom doðu na mjesto ðe hoæe da ga pogube, car zapovjedi te se jedan put zatrubi. Kako èuju trubu vojnici Solomunovi, oni se krenu. Kad se drugi put zatrubi, oni se stanu primicati, ali se ljudi nijesu viðeli nego samo zelene grane pred njima kao gora. Car se tome vrlo zaèudi i uvjeri se da je istina ¹to mu je Solomun kazao, pa zapovjedi te se zatrubi i treæi put; u tom Solomunovi vojnici stignu na ono mjesto te Solomuna otmu, a cara i sve njegove momke i dvorane pohvataju i pobiju.