Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Solomuna proklela mati

Premudri Solomun jednoæ u razgovoru reèe pred materom svojom da se svaka ¾ena mo¾e prevariti. Mati ga za to vrlo iskara govoreæi mu da to nije istina. Poslije toga negðe Solomun materi svojoj nekako doka¾e da je i ona kao i ostale ¾ene. Mati se njegova za to vrlo rasrdi pa ga prokune da ne umre dok ne vidi morske dubine i nebeske visine. Po¹to Solomun veæ ostari i veæ mu se dosadi ¾ivljeti na ovome svijetu, stane se starati kako bi se oprostio materine kletve, da bi mogao umrijeti. Najprije sakuje gvozden kovèeg, veliki kako mo¾e on u njemu sjediti; na zaklopcu ovoga kovèega utvrdi jedan kraj od gvozdenijeh veriga koje su bile tako dugaèke kao ¹to je od prilike mislio da je more duboko. Po tom u¹av¹i u kovèeg zapovjedi ¾eni da ga zaklopi pa da baci u more a ona da dr¾i drugi kraj od veriga, pa po¹to kovèeg padne na dno mora, onda da ga izvuèe na brijeg. ®ena kovèeg zatvori i zaklopi i baci u more; ali dokle je jo¹ dr¾ala kraj od veriga i nije mogla kovèega da izvuèe, doðe neko te je prevari da su Premudroga s njegovijem kovèegom zajedno veæ odavno ribe pro¾drle i da ga veæ nikad na suho izvuæi ne mo¾e, veæ neka pusti kraj od veriga, pa neka ide kuæi. Onda ona verige ispusti, te sve sa prevelikom te¾om svojom pritisnu Premudroga u kovèegu na dnu mora. Poslije toga ðavoli naðu svetoga Jovana ¹taku i kapu i ode¾du, pa se svade ne znajuæi kako æe to podijeliti, i najposlije reku: "Hajdemo k Premudrome da nas on namiri." I tako doznav¹i ðe je Premudri, otidu k njemu na dno mora, i dozvav¹i ga ka¾u mu za ¹to su do¹li; a on im iz kovèega odgovori: "Kako æu vas ja iz kovèega namiriti, kad niti vidim vas ni onoga oko èega se svaðate? Nego me iznesite na brijeg pa æu vas onda namiriti." Ðavoli onda odmah uzmu kovèeg s Premudrijem te iznesu na brijeg. Kad Premudri iziðe iz kovèega i uzme u ruke od ðavola ono oko èega su se posvaðali kao da vidi ¹ta je i ¹ta koje vrijedi, on prekrsti ¹takom, a ðavoli se odmah razbjegnu kud koji, te njemu ostane sve. Tako je Premudri viðeo morske dubine, pa onda stane misliti kako æe jo¹ viðeti nebeske visine. Za to uhvati dva noja, pa im za nekoliko dana ne da ni¹ta jesti dok dobro ogladne, pa im onda prive¾e za noge veliku kotaricu u koju on uðe i sjedne dr¾eæi rukama vi¹e sebe i vi¹e nojeva na dugaèkom ra¾nju peèeno jagnje. Nojevi ¾eleæi da bi pecivo dohvatili, polete u visinu i tako su sve leæeli dokle Premudri ne udari ra¾njem u nebo, pa onda obrne ra¾anj na ni¾e te ga nojevi snesu na zemlju. Tako je viðeo i nebeske visine i poslije je umro.