Up First Prev Next Last
Naslov: Međed, svinja i lisica
Napomena: U Beču 1853., Vuk Stefanović Karadžić
Međed, svinja i lisica
Udruže se međed i svinja i lisica, pa se dogovore da oru zemlju i da siju
šenicu da se hrane. Zapitaju jedno drugoga šta će koje raditi i kako će
sjeme naći. Svinja reče: "Ja ću provaliti koš, i ukrašću sjeme; i ja ću
svojom surlom uzorati." Međed reče: "Ja ću posijati." A lisica reče: "Ja
ću svojim repom podrljati." Uzoraše, posijaše. Dođe žetva. Staše se
razgovarati kako će požeti. Svinja reče: "Ja ću žeti." Međed reče: "Ja ću
snoplje vezati." Lisica reče: "Ja ću klasje kupiti." Požeše i snoplje
povezaše. Sad se staše dogovarati kako će vrijeći. Svinja reče: "Ja ću
gumno načiniti." Međed reče: "Ja ću snoplje snijeti, i ja ću i vrijeći."
Svinja reče: "Ja ću pretresati, i rastaviću slamu od šenice." Lisica
reče: "Ja ću svojim repom trniti pljevu sa šenice." Svinja reče: "Ja ću
ovijati;" a međed reče: "Ja ću žito razdijeliti." Ovrhoše. Međed žito
podijeli; ali ga ne podijeli pravo: jer ga svinja zamoli, te joj dade
samo slamu, a šenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa. Rasrdi se
lisica, pa otide na tužbu, i kaza im da će im dovesti jednoga carskog
čoeka koji će žito pravo razdijeliti. Uplaši se svinja i međed, pa reče
međed svinji: "Zakopaj se ti, svinjo, u slamu, a ja ću se popeti na ovu
krušku." Zakopa se svinja U slamu, a međed se pope na krušku. Lisica
otide te nađe mačku, paje pozva u društvo, da idu na gumno da hvataju
miše. Znajući mačka da na gumnu ima dosta miša pođe rado, pa sad iznad
puta sad ispod puta trči za ticama. Opazi je međed s kruške poizdaleka,
pa kaže svinji: "Zlo svinjo! eto lisice đe vodi strašnoga bumbašira:
ogrnuo ćurak od kune, pa i krilate tace hvata oko puta." U tom se mačka
ukrade međedu iz očiju, pa kroz travu dođe na gumno, i tražeći miša
stane šuškati po slami. Svinja podigne glavu da vidi šta je, a mačka
pomisli od njezine surle da je miš pa skoči te svinju šapama za nos. Svinja
se uplaši pa rukne i skoči te nada u potok; a mačka se prepadne od
svinje, pa nada uz krušku; a međed pomisli da je ona već svinju udavila,
pa ide sad na njega, pa od straha padne s kruške na zemlju, te se razbije
i crkne, a lisici ostane sve žito i slama.
|
|