Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Jedna lisica umijesi od zemlje kolaèe, i ispekav¹i ih nama¾e ih medom, pak onda tijem kolaèima doðe k tuèarima i zai¹te jedno tuèe u njih, a ona njima da da medenijeh kolaèa. Tuèari joj ne ¹æenu dati tuèeta, nego joj ka¾u da ide k svinjarima, da æe joj oni dati prase. Onda ona otide k svinjarima i zai¹te u njih jedno prase, a ona njima da da medenijeh kolaèa. Svinjari joj ne ¹æenu dati praseta, nego je po¹lju ka govedarima, da æe joj oni dati tele. Onda ona otide ka govedarima i zai¹te u njih jedno tele, a ona njima da da medenijeh kolaèa. Govedari joj ne ¹æenu dati teleta, nego je oprave ka konju¹arima, da æe joj oni dati ¾drijebe. Onda ona doðe i ka konju¹arima, pa zai¹te i u njih da bi joj dali jedno ¾drijebe za medene kolaèiæe. Konju¹ari joj dadu jedno ¾drijebe, a ona njima kolaèe, ali im dobro prikrièi da ni po ¹to ne lome kolaèa dok ona ne prijeðe preko onog brda. Oni je poslu¹aju, ali kad poslije prelome i zagrizu, vide da su kolaèi od zemlje i da ih je lisica prevarila, pak onda odmah za njom u poæeru, ali ona bija¹e veæ daleko umakla na svojoj dobiti, te se oni vrate prazni i umorni natrag. Lisica do¹av¹i svojoj kuæi metne ¾drijebe u ko¹aru, i stane ga timariti: svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i po vodu, svagda bi prikrièila ¾drebetu da pazi na njezin glas i na njezine rijeèi: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice", pa ni na kakav drugi glas da ne otvora vrata na ko¹ari. Jednom doðe vuk koji je vi¹e puta slu¹ao kako lisica ¾drebetu vièe da otvori vrata, pa stane i on svojim krupnijem glasom vikati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali ¾drijebe pozna da to nije onaj tanki glas lisièin, pa mu ne ¹æe otvoriti, a vuk kad to vidi, sakrije se za sjek od ko¹are. Malo vremena za tijem postoji, al eto ti lisice s vodom i sa travom. Kako doðe pred ko¹aru stane po obièaju na vratima tanko govoriti: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.'' ®drijebe poznav¹i glas njezin odmah joj otvori, pak stane pripovijedati kako je neko dolazio i govorio kao i ona da mu otvori vrata, ali krupnijem glasom, i kako ono nije ¹æelo otvoriti. Onda lisica reèe: "Ne otvoraj ni po ¹to na krupan glas, veæ na vrlo tanak." Sjutradan kad lisica opet otide po vodu i travu, doðe vuk koji je za sjekom slu¹ao sav njihov razgovor, pa se stisne ¹to je veæma mogao i poène vrlo tankijem glasom: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Jadno ¾drijebe prevari se pa otvori vrata, a vuk njega za vrat te ga uvali i svega pojede, samo glavu i rep ostavi, pa onda otide a vrata se na ko¹ari za njim zatvore kao ¹to su i bila. Kad poslije doðe lisica, po obièaju stane zvati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali niti se ko javlja niti vrata otvora. Onda ona proviri kroz brvna i kad opazi u ko¹ari samo glavu i rep od ¾drebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stave ridati i naricati nad mrtvom glavom ¾drebetom, a najposlije od te¹ke tuge i ¾alosti otide pa se umrtvi na putu. Malo za tijem udari onuda jedan èoek s kolima, i na¹av¹i lisicu na putu digne je i baci u kola misleæi kad doðe kuæi da je odere. Ovaj je èoek imao u kolima u torbi tri sirca. Lisica koja se bila utajala, digne se polako pak izvuèe sva tri sirca iz torbe, pa pobjegne s njima. Kad podobro umakne, a ona pojede dva sirca odmah, a treæi natakne na vrat, pa onda poðe dalje. Iduæi tako sukobi se s vukom, koji joj je ¾drijebe ujio, a vuk kad vidi u nje sirac zapita je otkuda joj, a ona mu odgovori da je izlokala iz vode. "A ðe je ta voda?" zapita opet vuk, a lisica mu reèe: "Hodi, ja æu ti pokazati." To bija¹e oko ponoæi o u¹tapu, i nebo bija¹e vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu, i pokazav¹i mu u vodi mjesec, reèe: "Eno vidi¹ koliki je sirac u vodi, nego loèi, pa æe¹ ga izlokati kao i ja svoj ¹to sam izlokala." Onda siromah vuk loèi, loèi, dok mu trgne voda nazad. Lisica mu onda jamu zatisne, pa mu reèe: "Loèi, vujo, sad æe¹ izlokati." A vuk siromah opet loèi, loèi, dok mu voda trgne i na u¹i. Lisica mu zatisne è u¹i, pa mu opet reèe: "Loèi, vujo, sad æe¹ izlokati." A vuk siromah opet loèi, loèi, dok mu trgne voda na nos i na usta. Onda mu lisica zatisne i nos i usta, pa uzja¹e nanj i reèe da je bolesna i da ne mo¾e iæi, veæ da je on nosi. Jadni vuk poène je nositi, a ona otegne pjevati; "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi." I kad je ona ovo jednako ponavljala, zapita je vuk: "©ta ti, teto, govori¹?" A ona mu ka¾e: "Ni¹ta, vujo, bunacam." Pa opet udesi: "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi;" i tako jednako do pred jednu kuæu u kojoj su bili svatovi. Èujuæi svatovi ¹to lisica govori, iziðu pred kuæu i poènu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im ka¾e da bi i bolje pjevala da ih hoæe pustiti u kuæu a za tijem i na tavan. Svatovi ih puste. Po¹to vuk s te¹kom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega te polije dolje svatove. Svatovi polete na tavan, lisica skoèi s tavana i uteèe, a jadnoga vuka svega isprebijaju. Kad se poslije sastanu vuk i lisica, zapita jedno drugo kako uteèe; vuk odgovori da je sav isprebijan i da je jedva utekao; tako i lisica reèe. Sad lisica pozove vuka da preskakuju preko jedne sto¾ine sijenske, koja je onðe blizu bila. Vuk je i to poslu¹a naopako po sebe. Po¹to nekoliko puta preskoèe, reèe lisica vuku da dobro ne preskakuje, da preveæ na stranu skaèe, a ne upravo iznad sto¾ine. Onda on poðe da preskoèi upravo iznad sto¾ine, te se na nju nabode. Lisica videæi to obeseli se vrlo i reèe vuku: "Mièi, vujo, mièi, sad æe¹ saæi." A vuk mièuæi doæera do dna sto¾ine; onda ga ona ostavi sveteæi mu se: ,Odavno ja oko tebe derem opanke; jer si ti moje ¾drijebe ujio."